Savjeti za sjetvu PAPRIKE za rasad u PLASTENIKU

Postoje tradicionalni i moderni tipovi plastenika za proizvodnju rasada.

Moderni tipovi plastenika sastoje se od: duplih folija naduvanih vazduhom, pokretnih stolova, sistema grijanja i hlađenja, automatskih sistema za navodnjavanje i orošavanje itd.

Tradicionalni plastenici, koji se kod nas najčešće koriste, su napravljeni od drvene ili metalne konstrukcije sa dvije ili više folija. Broj folija zavisi od tipa plastenika i načina zagrijavanja, međutim treba voditi računa da ne dođe do smanjenja svjetlosti u samom plasteniku.

Zagrijavanje plastenika može se vršiti na više načina: centralnim grijanjem, električnim grijanjem (kaloriferi ili električne deke) i običnim pećima na čvrsto gorivo. Svi ovi načini imaju svoje prednosti i mane, jedino je kod peći na čvrsto gorivo manji utrošak samog energenta (ako mislimo na potrebna novčana sredstva za nabavku drveta ili nekog drugog energenta), ali i velika neravnomjernost temperature u prostoru. Najčešće, proizvođači se odlučuju na ovaj način zagrijavanja prvenstveno zbog manjeg utroška enegrenata ali i zbog male cijene instaliranja ovog sistema.

Priprema sjemena

Za proizvodnju rasada koriste se sjemena F1 generacije (hibridna sjemena) koja su upakovana u orginalnu ambalažu gdje je jasno ispisano ime hibrida, ime proizvođača, datum pakovanja, sadržaj pakovanje (broj zrna). Iako ova pakovanja prolaze stroge kontrole, prije same sjetve trebalo bi otvoriti pakovanja i izvršiti vizuelni pregled. Ako postoje neke nečistoće ili mehanički oštećena zrna treba ih ukloniti.

PROČITAJTE: Proizvodnja paprike u plasteniku: Od rasada do gotovog proizvoda

Sjeme se, u većini slučajeva, sije direktno iz kesice (pakovanja), međutim da bi se ubrzao proces nicanja sjeme se stavlja u proces naklijavanja. Sam proces se odvija od 5 do 7 dana prije same sjetve, a sastoji se od izlaganja sjemena povišenoj vlažnosti i temperaturi. U kućnoj varijani proces se sastoji od polaganja sjemena na materijal koji duže vrijeme zadržava vlagu blizu nekog izvora toplote. Potrebno je nekoliko puta u toku dana obići mjesto gdje se vrši naklijavanje i po potrebi dodati vode. Ovo je bitno jer se kod konstantne vlage skraćuje vrijeme naklijavanja.

Prije same sjetve potrebno je ispuniti minimum sanitarnih uslova, prije svega čiste posude u kojima će biti sjeme za vrijeme sadnje i jednokratne rukavice (npr. kod sadnje feferone rukavice su neophodne pošto je samo sjeme ljuto i može da izazove nadražaje na koži).

Priprema supstrata za sjetvu i saća od stiropora

Za proizvodnju rasada najčešće se koriste saća od stiropora sa različitim brojem otvora o čemu će više riječi biti u sledećem poglavlju. Saća od stiropora mogu se koristiti više godina ako se njima pravilno rukuje. Poslije svake sjetve treba izvršiti pranje i dezinfekciju istih . Prilikom završetka sezone vrši se detaljno pranje saća, dezinfekcija, sušenje i skladištenje do početka sledeće sezone.

Skladištenje se vrši u prostorijama u kojima nema vanjskih uticaja ( kiše, vjetra, visoke temperature itd.). Najbolji sjetveni supstrat je onaj koji već ima određenu dozu vlažnosti (pretežno sjetveni supstrati raznih proizvođača od 70 litara). Vlažnost je jako bitna prvenstveno zbog punjenja saća, a i kasnijeg zalijevanja i postizanja pune vlažnosti u saću. Jako je bitno izabrati supstrat koji ima finu granulaciju, da nije oštar i da ne stvara pokoricu poslije zalijevanja. Ako je oštar supstrat (ako ima grube dijelove) prilikom nicanja rasada može doći do oštećenja tkiva koje se manifestuje uzdužnim pukotinama na stablu. Isto tako, ako nakon zalijevanja dolazi do stvaranja pokorice otežano je samo nicanje.

Ako se sjetva vrši u sopstveni supstrat potrebni su sledeći koraci: odabir supstrata, grubo i fino prosijavanje, đubrenje i zalijevanje. Zalijevanje i đubrenje se može obaviti zajedno, koriste se đubriva formulacije 1:1:1 ili 1:2:1. Zalijevanje se obavlja dok ne postignemo jednaku vlagu u cijelom supstratu. Poslije pripreme supstrata vrši se punjenje saća.

Postupak punjenja sastoji se iz više koraka. Prvo se vrši punjenje saća supstratom, zatim sabijanje supstrata u otvore saća pa opet punjenje supstratom. Poslije toga vrši se uklanjanje viška supstrata i obilježavanje mjesta sjetve tj. pravljenje udubljenja. Sjetva na istu dubinu je bitna zbog što ujednačenijeg nicanja rasada.

Sjetva paprike

Vrijeme sjetve zavisi od tipa plastenika gdje će se vršiti rasađivanje. Kod plastenika bez dodatnog zagrjavanja sjetva je nešto kasnija u odnosu na plastenike kod kojih se vrši zagrijavanje. Pretežno se paprika presađuje u plastenike bez dodatnog zagrijevanja u periodu od početka do polovine aprila ako je u pitanju rana proizvodnja.

Sjetva paprike počinje od kraja januara do kraja prve dekade februara, za ranu proizvodnju bez dodatnog zagrijavanja prostora. Sjetva se može planirati sa ili bez pikiranja, a kod uzgoja bez pikiranja vrijeme sjetve je nešto kasnije u odnosu na uzgoj sa pikiranjem.

Sjetva se vrši u saća od stiropora sa različitim brojem otvora. Kod proizvodnje rasada bez pikiranja sjetva se vrši u saća sa 40 ili 60 otvora, a kod rasada sa pikiranjem u saća sa 104, 160 ili 200 otvora. Dubina sjetve u oba slučaja je od 1 do 1,5 cm, a u svaki otvor postavlja se po jedno zrno.

Njega rasada

Sledeći korak poslije sjetve je zagrtanje otvora saća zatim slaganje i zalijevanje. U plastenicima gdje se zagrijavanje prostora vrši pomoću peći na čvrsto gorivo slaganje saća treba vršiti od krajeva plastenika prema izvoru toplote. Oko samog izvora toplote ne bi trebalo vršiti slaganje, osim ako nije prijeko neophodno. U slučaju da je neophodno poželjno je vršiti rotaciju saća da bi nicanje bilo što ravnomjernije.

Zalijevanje saća je obavezno odmah poslije sjetve. Prva dva do tri puta poželjno je zalijevanje mlakom vodom zbog bržeg klijanja i zbog smanjenja toplotnog stresa. Intervali zalijevanja se usklađuju sa potrebama biljke, a norme zalijevanja se povećavaju po fazama razvoja. U fazi nicanja, ako supstrat formira pokoricu, potrebno je češće vršiti zalijevanje da ne bi došlo do oštećenja klice prilikom nicanja (probijanja kroz supstrat).

Česta je pojava polijeganja rasada, a do ove pojave može doći zbog nekoliko razloga. Prvenstveno zbog prekomjerne vlage, slabog provjetravanja, a u nekim slučajevima i zaraženog supstrata. Zato se preporučuje dezinfekcija plastenika i opreme gdje se vrši proizvodnja prije početka sezone.

Pored dezinfekcije obavezno je i provjertavanje plastenika i izbalansirano zalijevanje (intervale i norme zalijevanje prilagoditi prema fazama razvoja rasada i procenta vlažnosti supstrata). Đubrenje se vrši po potrebi NPK đubrivima formulacije 1:1:1, a broj đubrenja zavisi od stanja rasada. Osnovna zaštita se vrši bakarnim preparatima, međutim u današnje vrijeme postoje bakarni preparati koje ujedno vrše zaštitu i prihranu (prva prihrana folijarno – preko lista).

Potrebna temperatura za klijanje i nicanje rasada je od 26 do 30 stepeni Celzijusovih po danu, odnosno od 22 do 25 stepeni po noći. Temperature se smanjuju u zavisnosti od faze razvoja zasada, tako da, u fazi do petog lista dnevna i noćna temperatura ja za 6 do 8 stepeni manja u odnosu na početnu. Dok u fazi 8 listova dnevne i noćne temperature za manje za oko 10 stepeni Celzijusovih u odnosu na početne.

Bitna je i faza očvršćavanja rasada koje se odvija od 7 do 10 dana prije presađivanja u plastenik. U ovoj fazi se prestaje sa dodatnim zagrijavanjem i rasad se prilagođava stvarnim dnevnim i noćnim temperaturama.

Pikiranje rasada počinje kada biljka razvije dva prava lista, a pikira se u plastične čaše prečnika 7 cm ili 9 cm. Kod ovog sistema rasad za presađivanje je spreman za 50 do 55 dana od dana sjetve, a kod sistema bez pikiranja za 45 do 50 dana.

Vremenski period proizvodnje rasada, u oba sistema, zavisi od primjenjene agrotehnike i uslova u plasteniku. Za nešto raniju proizvodnju (polovina marta mjeseca) poželjno je presađivati nešto veći rasad ( od 10 do 12 razvijenih listova), dok za uobičajeno vrijeme presađivanja (od početka do polovine aprila) presađuje se rasad koji ima od 8 do 10 razvijenih listova (pravih listova, ne računajući kotiledone listove).

Autor: Živko Šašić

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Sjetva i sadnja PAPRIKE

Količina sjemena potrebna za direktnu sjetvu povrća /TABELA/