Pčele uvijek imaju potrebu za vodom. Njena količina zavisi od veličine legla i priticanja nektara u gnijezdo. U toku aktivne sezone one se snabdijevaju vodom iz raznih izvora (rijeke, potoci, izvori i rosa na biljkama).
Često su izvori vode dosta udaljeni od pčelinjaka, te u slučaju hladnog i vjetrovitog vremena pčele ne uspijevaju da se vrate sa pojila i ginu. Zbog toga je neophodno da pčele u toku cijele sezone – od ranog proljeća pa do kasne jeseni – imaju na raspolaganju pojilo.
Pojilo se stavlja po pravilu na najosunčanije i od vjetra zaklonjeno mjesto, tako da se voda na suncu zagrijeva, a vjetar ne ometa pčele kad je uzimaju. Radije uzimaju toplu vodu. Da se pčele upute na pojilo, prvih dana poslije njegovog postavljanja treba u vodu staviti malo šećernog sirupa ili meda.
Pojila mogu biti vrlo različita po izradi, veličini i materijalu od kojeg su napravljena. Najbolje je da se napravi pojilo od prohrom lima, drveta ili od plastike. Voda treba neprekidno da kaplje na dasku pojila. Nisu dobra pojila u koja se stavlja pruće, slama ili stiropor, gdje voda ne teče.
Izvor: Domaćinska kuća
Pročitajte još:
Higijensko pojilo: Jedna od osnovnih preventivnih mjera pojave bolesti pčelinjih društava