Zbog čega su buketi cvijeća toliko skupi?

Univerzalan poklon za pripadnice ljepšeg pola nekada zna da ispadne skuplji od bilo čega drugog. Ako uzmete u obzir rizike proizvodnje, uvoz i mnoge druge faktore, biće vam jasnija ciena onoga što ide uz čokolade i bombonjere.

Zbog čega je nešto što jednostavno možete iščupati iz zemlje tako skupocjeno?

Za to postoji niz razloga: cvijeće je izuzetno nježno, teško za održavanje, truli, sporo raste, a na sve to najčešće prelazi sa kontinenta na kontinent kako bi stiglo do prodavaca.

  1. Svježi cvjetovi – roba visokog rizika

Savršeni cvetovi veoma su krhki – i fizički i iz perspektive biznisa.

Kada je riječ o cvijeću koje se uzgaja da bi stiglo u cvjećare tačno za određene praznike, i proizvođači i prodavci se tada sreću sa visokim troškovima rada i finansijskim rizicima. Veliki razlog za to je što većina zemalja uvozi cvijeće.

Na vrhu liste zemalja koje izvoze cveće je Holandija, a odmah iza nje su Kolumbija, Ekvador, Kenija i Etiopija. Ekvador i Kolumbija su uglavnom izvozile ruže i karanfile tokom 2018. godine. Tajland je poznat po trgovini orhidejama, dok Kolumbija dominantno izvozi ljiljane i hrizanteme.

Kada je reč o državama koje najviše uvoze, to su uglavnom veoma razvijene zemlje: Njemačka, SAD, Engleska, Holandija i Rusija. Ubrano cveće, s obzirom na to da prelazi kilometre i može da istruli, mora da u toku puta bude u frižiderima, što transport čini izuzetno skupim. Prodavci rizikuju da poruče mnogo veći broj lala, na primjer, nadajući se da će ih prodati, a da na kraju završe sa cvećem koje vrlo brzo istruli. Kupci, djelimično pokrivaju trošak tog rizika.

  1. Troškovi rada

Branje savršenih cvetova zahteva preciznost i određene vještine. Kada dođu praznici, kao što je dan majki, potrebno je ubrati velike količine cvjetova za šta se angažuje dodatna radna snaga. Kako je u pitanju delikatan posao, proizvođačima je važno da to budu ljudi koji već posjeduju neophodne vještine, a da bi se zaodvoljile potrebe praznične potražnje uzgajivači su spremni da plate daleko iznad prosječne dnevnice (koja u SAD-u iznosi i više od 10 dolara po satu).

Uzgoj cveća zahteva njegu koja podrazumijeva sprečavanje bolesti koje bi potencijalno moglo da se proširi na čitav rasad. Uzgajivači cvijeća navode insekte kao veliki izazov sa kojim se neprestano bore.

U razvijenim zemljama, kao što su, na primer, Holandija i Nemačka, uzgoj cvijeća u staklenicima zahtijeva svega nekoliko zaposlenih, s obzirom na to da čitav posao obavljaju roboti – zalivanje, presađivanje, berbu. U nerazvijenijim zemljama nedostatak moderne tehnologije zahtijeva daleko veći broj radne snage.

Kada dođe vrijeme za izvoz, cvijeće koje čeka da bude dostavljeno, ne smije da bude ni na previše niskim niti na previše visokim temperaturama. Da bi se našlo u izlozima cvjećara širom svijeta mora da izgleda svježe, da sve latice budu na broju, bez tragova ugriza od insekata, bez trulih dijelova – mora da bude bez mane.

  1. Komplikovana logistika

„Obim posla tokom praznika 20 puta je veći od svakodnevnog. Uzgajivači njeguju cvijeće tokom čitave godine kako bi obezbijedili dovoljne količine za potrebe praznika. Tokom ostalih mjeseci cvijeće se prodaje i po nižim cijenama, baca ili pretvara u malč. Tako da je normalna pojava da sa porastom potražnje rastu i cijene” objasnio je profesionalni uzgajivač cvijeća, Kris Dramond, za Bi-Bi-Si. On je naglasio troškove oko iznajmljivanja prostora gde će trenutno skladištiti ubrane cvjetove, goriva, unajmljivanja nezavisnih vozača, hladnjača, prekovremenog rada zaposlenih, prostora pri avio-kompanijama za cvijeće i slično.

Tu je i vreme kao skupocjeni resurs, kog uvijek fali. „Između uzimanja sjemena, sadnje, žetve, promovisanja, prodaje i računovodstva – ovaj posao čini pet poslova sa punim radnim vremenom, spakovanim u jedan, nedovoljno plaćen”, objasnio je uzgajivač, Hans Larsen.

Kada konačno dođe vrijeme da se od cvijeća napravi buket – cvećari, koji su obično visoko kvalifikovani, svojom magijom i kreativnošću prave personalizovane kreacije, kako bi se kupac vratio ponovo, a ovaj posao, takođe, ograničen je cijenom.

  1. Svaki buket je originalna priča

Priroda posla jednog cvećara diktirana je modom – aktuelne boje, oblici, teksture obično diktiraju tržište. „Georgine su, na primer, izuzetno tražene kada su i fotografije na društvenim mrežama, na kojima se nalaze dobro odrađene”, opisao je Larsen.

Ukoliko bismo znali priču o cvijetu, odakle dolazi, koliko vremena i pažnje je potrebno kako bi savršeno nikao, koliko rizika je uključeno u čitav proces, lakše bismo razumeli njegovu cijenu.

Iza jednog buketa, krije se zamršeni scenario: Cvijeće koje možda govori različitim jezicima prošlo je gomilu ruku, menjalo klimu i valute, da bi na kraju bilo deo cvijetnog aranžmana.

Izvor: Nacionalna geografija

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Preporuka za vas

VIDEO