Gotovo da nema psa koji ne voli snijeg. Snijeg je zabavan, trčanje po snijegu je interesantnije nego po zemlji, mirisi koji su skriveni snježnim pokrivačem su mnogo zanimljiviji, a tu je i trčanje za grudvama koje bacaju vlasnici.
Međutim, u takvim aktivnostima dolazi do zagrijevanja organizma i pojave žeđi. Ako nema vode, pas će probati da jede snijeg. I gle čuda, to mu utoljava žeđ, a i veoma je zanimljivog ukusa. Tako dolazimo i do još jedne činjenice: psi vole da jedu snijeg! Ali, koliko to može biti opasno?
Ukoliko pas pojede puno snijega može doći do problema sa digestivnim traktom. Nekima je vjerovatno poznat izraz „nervozn stomak“. Kod pasa, velika količine hladne vode može da izazove neprijatnost u želucu što često dovodi do povraćanja. Naravno, treba uzeti u obzir i mogućnost da pas povraća zbog nekog drugog uzroka, a da je slučajnost da je jeo snijeg. Pored toga, probleme sa želucem može izazvati snijeg koji je prljav ili kontaminiran nečim što ne prija njegovom stomaku. Tada se problemi drastično komplikuju.
Većina preparata koji se koriste za topljenje snijega i leda sadrže natrijum hlorid, kalijum hlorid, magnezijum hlorid, kalcijumove soli ili neki drugi materijal na bazi uree. Natrijum hlorid (so) koji se unese u organizam sa snijegom može izazvati povraćanje i dijareju. U većim količinama može izazvati natrijum toksikozu koja može imati i smrtonosan ishod. Simptomi su dihadratacija, ubrzano disanje, ubrzan rad srca i povišena tjelesna temperatura.
S druge strane, soli kalijum hlorida izazivaju teške gastrointestinalne smetnje koje prate krvavi proliv i povraćanje. Kod pasa sa oštećenjima bubrega, drastično podižu nivo kalijuma u krvi.
Najveće probleme izazivaju preparati na bazi kalcijum karbonata, kalcijum hlorida i kalcijum magnezijum acetata. Pored teških gastroloških problema, razvijaju se i oštećenja kože i šapa. Pojačanu salivaciju i blaže probavne smetnje mogu izazvati preparati na bazi uree. Pored toga javljaju se premor, slabost i visok nivo metemoglobina u krvi.
Ne smije se smetnutu sa uma ni činjenica da kristali leda koji se nalaze u snegu prilikom unosa u probavni trakt često mogu da izazovu gastritis kod pasa. Srećom, ovo stanje je prolazno ali predstavlja još jedan razlog da se psima ne dozvoljava da jedu sneg. I naravno, sneg je izuzetno hladna materija. Ukoliko pas naglo unese veliku količinu snijega može doći i do upale grla i ždrela što sa sobom nosi nove probleme.
Čak i ako pas ne jede snijeg, samo hodanje po snijegu može biti problematično. Lizanjem šapa i čišćenjem pas može unijeti ostatke kamene soli koja se zalijepila za dlaku. To može izazvati iritaciju usta, mučninu, balavljenje i povraćanje. Preparate koji se koriste za topljenje snijega i leda psi mogu unijeti i ako piju vodu iz lokvi koje su nastale topljenjem.
Evo nekoliko savjeta kako zaštiti psa od opasnosti koje nosi snijeg:
- Naučite psa da ne jede snijeg
- Psu ne treba dozvoliti pristup površinama pod snijegom koje su tretirane sredstvima za otapanje
- U šetnje po snijegu obavezno nosite pijaću vodu kako ne bi jeo snijeg zbog žeđi
- Ne dozvolite da pas pije vodu iz lokvi koje su nastale poslije otapanja snijega i leda
- Poslije šetnje, očistite šape vlažnom krpom i odstranite tragove snijega, leda i nečistoća
- Ukoliko primjetite simptome stomačnih tegoba tokom ili poslije šetnje po snijegu odmah potražite pomoć veterinara.
Izvor: petface.net
PROČITAJTE:
Evo da li psi mogu da komuniciraju sa ljudima
Čim čuju muziku, neki psi počnu da zavijaju – Evo i zašto!
Psi mogu prepoznati lošu osobu