Kokos (lat. Cocos nucifera) je drvenasta biljka iz porodice palmi (lat. Arecaceae, Palmae) kojoj pripadaju, na primjer, i žumare i datulje. Ovaj je naziv nastao prema plodu biljke koja se zapravo zove kokosova palma. Iako se porijeklo kokosa ne može točno utvrditi, smatra se da potiče iz jugoistočne Azije, a može se pronaći na gotovo svim tropskim plažama.
Kokos je donekle prilagođen kućnom uzgoju i uglavnom se na našim područjima sadi radi lijepoga oblika kore i lijepih palminih grana. Ako se odlučite uzgajati kokos u tegli, vrlo je bitno da proučite pravila za sadnju i uzgoj jer će ova biljka nesumnjivo reagovati i na najmanju grešku.
Pročitajte: Madagaskarska palma – Kako se gaji ovaj neobični sukulent?
Prilikom izbora tegle, tj. posude za kokosovu palmu, potrebno je odabrati dovoljno veliku teglu s povećanim promjerom kako bi se uklonila potreba za čestim presađivanjem biljke već u mladoj dobi jer biljka to neće dobro podnijeti. Najboljim se za kućni uzgoj pokazao patuljasti kokos zato što je nižega rasta i daje plodove nakon 4 godine, što je dosta brzo za ovu biljku.
Proces sadnje u tegli započinje namakanjem ploda u vodi najmanje 2 ili 3 dana. Na taj se način pokušavaju imitirati prirodni uslovi kada kokos uobičajeno pliva u okeanima. Nakon pojave izdanaka, plod se stavlja u pripremljenu zemlju u tegli i nakon toga prekriva se kompostom. Bitno je prekriti samo donji dio ploda jer vrh matice treba biti iznad razine tla.
Budući da kokos uglavnom raste na područjima tropske klime, to znači da mu najbolje odgovaraju ilovasta te ilovasto-pjeskovita tla. Ipak, napominje se da su uopšteno za uzgoj palmi prikladne gotovo sve podloge. Za kućni uzgoj ove biljke dobro je pripremiti mješavinu tla od pijeska, treseta, travnjačkog tla, gline i humusa, a postoje i gotove mješavine zemlje za palme.
