Crni korijen je samonikla dvogodišnja biljka koja se gaji zbog zadebljalog korijena, mrke boje, izuzetno bogatog vitaminima i mineralima. Potiče iz Španije, a danas se gaji u Belgiji, Njemačkoj i Holandiji. Danas je gotovo zaboravljen, ali u srednjem vijeku je veoma cijenjen zbog svog ljekovitog dejstva. Upotrebljavan je kao prirodni anestetik, lijek za smirivanje želuca, za lečenje prehlada, epilepsije i ublažavanje posljedica ujeda zmije (čemu duguje i svoje drugo ime – zmijski korijen).
Crni korijen, lat. Scorzonera hispanica, poznat i kao crni turovac ili španski zmijak. Velika je šteta što nije češće na tanjirima jer je superioran izvor raznih nutrijenata. Ima sličan ukus poput mnogo popularnijih i skupljih špargli i lako ga je uzgojiti. Crni korijen jedan je od najbolji izvora insulina što ga čini pogodnim za dijabetičare. Riječ je o tipu prebiotičkog vlakna koje nosi brojne zdravstvene koristi od kojih se većina povezuje sa uticajem na rast korisnih bakterija u ljudskom organizmu.
Smanjila se i štetna aktivnost oksidativnog stresa i povećala se otpornost na djelovanje slobodnih radikala.
Sije se u proljeće, na dubinu 3-4 cm. Ako gajite male količine, za sopstvene potrebe, gde će se korijen ručno vaditi, optimalan razmak sadnje je 25cm. Ipak, ako planirate mehanizovano vađenje, onda je razmak nešto veći, 35-45 cm. Uz korišćenje kvalitetnog sijemena, dobre klijavosti, za 1 ha će vam trebati 12-14 kg semena. Sa sadnim materijalom treba biti oprezan, jer je sijeme osjetljivo i čuva klijavost samo godinu dana.
U kulinarstvu se koriste svi dijelovi ove biljke. Mladi izdanci se koriste svježi i pripremaju kao špargle, cvjetovi se koriste u pripremi salata, jestive su i klice proklijalih sjemeni, ali ipak, najviše se priprema sam korijen. On se može kuvati, pohovati ili peći, kao i ostalo povrće bogato skrobom. Prije pripreme, korijen je potrebno oguliti i staviti u vodu sa par kapi sirćeta ili limuna, kako ne bi potamnio.
Izvor: Domaćinska kuća