Kompost predstavlja organsko đubrivo koje je pored stajnjaka najčešće osnovno đubrivo u organskoj proizvodnji. Kod komposta proces humifikacije je išao do kraja, pa je organska materija u njima gotovo kao humus.
Pored toga što se koristi kao đubrivo, on je sastavni dio zemljišnih smješa, a može da posluži i za malčiranje zemljišta. On se najčešće upotrebljava na manjim površinama sa intenzivnijom proizvodnjom kao što su povrtarske kulture.
Za kompostiranje može poslužiti sve što je iz prirode i što preradom nije izgubilo prirodne osobine. Međutim i tu postoje neka pravila. Naime, postoje neki prirodni otpaci koji se mogu bez problema kompostirati (PROČITAJTE OVDE) dok drugi manje i nisu poželjni prilikom kompostiranja.
U kompost se ne smiju stavljati:
- Otpaci iz vrta-bašte: korovi sa sjemenom, lišće oraha, bolesne biljke;
- Kuhinjski otpaci: otpaci kuvanih jela, meso, kosti u velikim količinama;
- Ostalo: velike količine novinskog papira, časopisi u boji, pelene, pseći i mačji izmet, izmet uopšteno, ostaci duvana, sadržaj vrećica iz usisivača, velike količine kamenog i smeđeg uglja (zbog sadržaja teških metala),…
- Na kompostište se ne smiju nikako stavljati otpaci koji sadrže hemikalije kao što su stari lijekovi, ulje, plastična ambalaža, obojeno i lakirano drvo, stiropor,...
Da bi se ubrzala aktivnost mikroorganizama prije početka kompostiranja, potrebno je izvršiti usitnjavanje organskog materijala. Materijal se slaže u slojeve, preko kojih ide sloj zemlje i sve to se ponovo ponavlja do visine koja zavisi od načina kompostiranja, a na kraju se stavlja sloj zemlje ili zasije neka kultura (npr. tikva da bi se sprečilo isušivanje mase).
Kako bi se poboljšao kvalitet komposta i ubrzala njegova razgradnja, u kompostnu masu se mogu dodati mikrobiološka đubriva, kreč, azotna đubriva koja ne zakišeljavaju kompostnu masu i dr. Kompostiranje se završava zavisno od načina kompostiranja i vrste biljnih ostataka za 3-12 mjeseci.