Naslovnica Poljoprivredne grane Ukrasno i ljekovito bilje Savjeti za stvaranje novih sorti ruža

Savjeti za stvaranje novih sorti ruža

Foto: AgroSavjet/Ruža

Prilikom ukrštanja potrebno je žig tučka odabrane majčine sorte oploditi polenovim prahom odabrane očinske sorte.

U praksi to izgleda ovako: odabere se cvijet koji je u punom razvoju, na snažnoj dršci i u ranoj fazi pupoljka. U toku daljeg razvoja, kada se zeleni čašični listići savijaju nadolje i oslobode krunične listiće, potrebno je hitno ukloniti sve krunične listiće, a odmah zatim pomoću pincete i sve prašnike.

Uklanjanje prašnika kastracija cvijeta majke-mora biti vrlo radikalna i od mnogobrojnih prašnika ne smije ostati nijedan. Uklanjanje prašnika treba raditi sa sterilnom pincetom. Ova radnja je veoma važna jer u pomenutoj fazi pupoljka prašnici još nisu zreli, a ni žig tučka još nije zreo za oplodnju te otpada mogućnost eventualne samooplodnje.

Da bi se spriječila nepoželjna samooplodnja, potrebno je cvjetove odmah , izolovati, što se postiže navlačenjem papirnih vrećica na cvijet. Poslije 2 do 3 dana vrši se kontrola zrelosti tučka i kada žig tučka postane sjajan, sluzav i ljepljiv, može se pristupiti oprašivanju s polenom odabrane očinske biljke. Zreo polenov prah je mahom žute boje i najbolje ga je sakupiti sa očinske sorte istresanjem na malu staklenu ploču ili na nokat palca, a odatle se pomoću neke četkice nanosi na tučak.

Sada treba da usljedi ponovna jednonedeljna izolacija cvijeta majke, što se postiže navlačenjem papirne kesice na cvijet. Za svaku kombinaciju ukrštanja treba voditi tačnu evidenciju. U tom smislu ustrojava se matična knjiga u koju se po rednim brojevima upisuju kombinacije pri ukrštanju. Prvo se upiše naziv majčine sorte, a poslije se označava ime oca, dok se na samoj papirnoj kesici upisuje redni broj kombinacije iz matične knjige. Na primjer: 327 Baccara x Gloria Dei, što znači da je pod rednim brojem 327 registrovano ukrštanje sorte Baccara kao majke, sa sortom Gloria Dei kao oca, dok znak x ukazuje da se. radi o metodi prostog ukrštanja.

Poslije nekoliko dana vrši se kontrola oprašivanja. U slučaju neuspjeha tučak pocmi, a cvijet vrlo brzo odumre i otpadne. Oplođeni cvijet, međutim, brzo razvija za ružu karakterističan plod šipak, koji je u početku zelene boje, a pred sazrijevanje poprima crvenu boju. Šipak treba ostaviti što duže na biljci da bi sjemenke sazrele, ali se nikako ne smije dozvoliti da ga uvhate rani jesenji mrazevi, jer niske temperature rapidno smanjuju klijavost sjemena u toj fazi njenog zrenja.

POSTUPAK SA SJEMENOM

Sredinom oktobra plodove treba obrati, a zatim izvaditi sjeme iz svakog ploda odvojeno. Sjeme se zatim potapa u vodu i sva ona sjemena koja plivaju po površini treba odbaciti jer su štura i neklijava. Sjeme se sije u pikir sanduke, po mogućstvu u sterilni supstrat, sastavljen od jednakih dijelova pjeska, baštenske zemlje i treseta; Sije se na razmacima od 2,5 cm, a na dubini od 0,5 cm. Svaki pikir sanduk mora biti numerisan i propisno etiketiran uz navođenje naziva roditelja koji su učestvovali u ukrštanju. Poslije toga slijedi tromjesečno čuvanje sjemena na konstantnoj temperaturi od +4°C.

U rano proljeće pikir sanduci sa sjemenom dobro se zaliju, a zatim iznose na svjetlo. Sanduci se najčešće smjeste u staklare ili eventualno u sunčane prozore. Pogodna temperatura za nicanje i razvoj je između 18 i 21°C. Samo. nicanje veoma je različito. Neke kombinacije niču već posle 3-4 nedelje, dok se kod drugih kombinacija nicanje proteže na 8 i više mjeseci. Nakon što su mlade biljčice. Pored kotiledona razvile i 3 karakteristična lista, vrši se rasađivanje biljaka. Rasađuje se u saksije pečnika 12 cm, ili u kontejnere od 1,2 litra.

Zemljišna smješa je identična kao i kod sjetve. Rasađene sejance treba vrlo pažljivo dalje njegovati. Obično se dalje uzgajaju u staklenicima ili se smještaju u plitke leje, gde se zatim zasjenjuju i štite od prevelike insolacije. Posebno se naglašava da su sejanci u prvoj fazi razvoja veoma osjetljivi na bolesti i štetočine, zbog čega preventivna zaštita od bolesti mora biti maksimalno primjenjivana.

SELEKCUA SIJANACA

Kako se radi o heterogenom potomstvu, neizvesna je brzina nicanja, razvoj biljaka kao i njihove nove karakteristike.

Razvoj sijanaca pun je iznenađenja i neočekivanih obrta, jer je dobijeno potomstvo gdje se svi sijanci međusobno razlikuju. Neki su izrazito bujnog rasta ili, obrnuto, ostaju patuljasti, zatim ima biljaka sa svetlozelenim ili žutošarenim listovima, nadalje sa zelenim cvjetovima ili cvjetovima izrazito ružnih prljavih boja ili deformisanih oblika, i što je posebno interesantno i iznenađujuće za amatera, procvjetaće veoma rano nakon što se razvilo 5—6 listova i kada je stablo dostiglo jedva 15-20 cm visine:

Ovdje se mora naglasiti da ovi prvi vidljivi rezultati ili prvi cvjetovi ni slučajno ne mogu poslužiti za ocjenu vrijednosti sijanaca, jer su oni odnegovani mahom u stakleničkim uslovima i, što je još važnije, to su sijanci koji se ishranjuju pomoću sopstvenog slabo bujnog korijena, te se njihova prava ocjena vrijednosti može izvršiti tek poslije kalemljenja na divlju podlogu i poslije gajenja u njivskim uslovima.

Međutim, kako se po pravilu radi o velikom broju sijanaca, bilo zbog mnoštva novih kombinacija ili više ponavljanja, to se već u toku prve sezone mora pokazati velika kritičnost, te putem selekcije treba odstraniti sve što ne odgovara ciljevima selekcije i što bi u daljem radu značilo samo balast i povećan trošak. Taj posao selekcije zahtjeva veliku stručnost i ozbiljnost, i, što je još važnije, hrabro srce, jer iz iskustva se zna da se često već u prvoj godini mora odstraniti i do 90% sijanaca.

Paralelno s uzgojem sijanaca na posebno odabranoj parceli uzgajaju se podloge. U toku ljeta vrši se prvo razmnožavanje sijanaca. S jednog sijanca dobije se 5 do 6 okaca koja se metodom okuliranja na spavajući pupoljak prenose na podlogu. U narednoj vegetaciji pojaviće se prvi pravi cvjetovi, a i ostale karakteristike će doći do izražaja. Zadatak selekcionara je da u toj godini veoma detaljno prati sve faze razvoja nove biljke, da sve uočene pojave objektivno proanalizira, a zatim evidentira u matičnoj knjizi. I nadalje važi pravilo da se mora vršiti stalna negativna selekcija, odnosno da se iz proizvodnje i nadalje odstranjuje sve što ne zadovoljava postavljene ciljeve.

U zavisnosti od kritičnosti selekcionara, i u toj fazi selekcije može da otpadne i do 90, do 95% biljaka. No ipak nešto ostaje i to što je ostalo sada već predstavlja, neku polaznu vrijednost koja se dalje mora razmnožavati i dalje vrijednovati. Dalje razmnožavanje vrši se okuliranjem na uobičajen način. Radi daljeg ispitivanja, od zadržanih selekcija prave se kolekcije od 30 do 40 biljaka koje se u narednih 4 do 6 godina dalje testiraju i interno vrijednuju. Sve to se radi prije službene prijave za testiranje radi priznavanja novostvorene sorte.

Veoma često u ovoj posljednjoj fazi ispitivanja oštro oko selekcionara zapazi neku vrijednu karakteristiku koju posjeduje još bezimeni sijanac, pa pomoću nekih od metoda ukrštanja može da pokuša da je ugradi u potomstvo. Takva ukrštanja povećavaju šanse za dobijanje zaista pravih noviteta.

EFEKTI UKRŠTANJA

U dosadašnjim izlaganjima upoznali smo metode i tehniku ukrštanja, a sada će se dati odgovor na pitanje kakve su šanse za dobijanje nove sorte i koliko to staje novca.

Još početkom XX vijeka, usljed relativno slabe konkurencije, šanse selekcionara bile su dosta dobre, jer su se iz 1.000 sijanaca u prosjeku priznavale po dvije nove sorte. Porastom zahtjeva potrošača i povećanjem konkurencije među ružarima, u sadašnje vrijeme potrebno je testirati preko 30.000 sejanaca da bi se mogao očekivati jedan novitet.

U literaturi postoje zabeleženi podaci da McGredy, irski selekcionar, odgaja godišnje 150.000 sijanaca, od kojih dobija 5-6 priznatih sorti, dok sovjetski istraživač Klimenko navodi da se u Rusiji za dobijanje 12 novih sorti koristilo 1,5 miliona sijanaca ili u prosijeku 125.000 komada za svaku novu selekciju. Čuveni francuski selekcionar F. Meilland pravi 30. 000 ukrštanja, od kojih dobija 300.000 sejanaca, a od njih nakon selekcije ostaje samo 3-4 koji bivaju priznati kao nove selekcije.

Srazmjero uloženom radu veliki su i troškovi. Mada nema službenih podataka troškovi stvaranja jedne nove sorte danas između 50.000 i .100.000 evra

Izvor: Seoski poslovi

PROČITAJTE:

Ovako ćete pravilno posaditi ruže

Ruže najbolje rastu pored ovih biljaka!

Zelene RUŽE zaista postoje

Exit mobile version