Ruzmarin je jedna od najstarijih i najprepoznatljivijih začinskih mediteranskih biljaka. Posađen u saksiju postaje atraktivno saksijsko cvijeće, unosi miris Mediterana u svaki prostor, a istovremeno može da postane lijep i ukusan dodatak jelima. Ruzmarin je otporna biljka i zahtjeva vrlo malo njege.
Ruzmarinu odgovara sunčano mjesto, zaštićeno od promaje ili vetra, ali može da uspijeva i u hladovini. Svjetao prozor sa puno jutarnjeg sunca je savršen, i najmanje 6 do 8 sati sunčeve svjetlosti u toku dana. Saksija treba redovno da se rotira u svim pravcima da bi sve grančice dobile dovoljno svjetlosti.
U toku ljeta ruzmarin se može izneti napolje na sunčanu terasu, balkon ili u vrt. Zaliva se umjereno, kada se zemlja između dva zalivanja osuši. Da bi se povećalo isparavanje u zoni korijenovog sistema dobro je da se sadi u terakota saksiju sa dovoljno drenažnih rupa na dnu.
Prije prvih mrazeva ruzmarin treba uneti u prostoriju i staviti ga na hladno, svjetlo mjesto. Zaliva se umjereno, tek toliko da se zemlja ne osuši.
Ruzmarin može da uspijeva u svim vrstama zemlje, ali mu najviše odgovara vodopropusna pjeskovito-humusna zemlja.
Od maja do jula ruzmarin može da se prihranjuje jednom mjesečno tečnim đubrivom, koje se dodaje vodi za zalivanje.
Razmnožavanje ruzmarina
Ruzmarin se razmnožava u proljeće i početkom ljeta reznicama koje se sade u zemlju sa pjeskom. Saksija sa reznicom se stavlja na toplo sjenovito mjesto i zaliva povremeno.Za razliku od drugih začinskih biljaka ruzmarin može da poraste dosta u visinu. Ako želite nisku biljku presadite ga u proleće u saksiju iste veličine. Pošto ruzmarin ne voli često da se presađuje, ako želite veću biljku presadite ga svake treće godine u saksiju za broj veću.
Ruzmarin se orezuje makazama ako se razvijaju suve ili mrtve grane. Orezivanjem se može dobiti i željeni oblik.
Grančice ruzmarina se režu u toku cvjetanja ili nakon njega i suše u hladovinu. Listići se mogu koristiti cijeli ili mljeveni kao začin.
Nema komentara