Ruzmarin (Rosmarinus officinalis L.) je zimzelen grm iz porodice usnača (Lamiaceae). Grane su drvenaste, snažno razgranate, uspravne ili uzdižuće, narastu i do 2 m visine. Listovi su smješteni nasuprotno na grančicama, sjedeći su, duguljasti i uski, dugi 2-3 cm, široki 2-4 mm, uvrnuta ruba, kožasti, na licu su tamnozeleni i glatki, naličje je žljezdasto dlakavo i sivkastobijelo. Cvjetovi su mali, bijeli ili svijetloplavi, rastu pršljenasto smješteni na malim peteljkama u pazušcima gornjih listova. Prašnika je dva i vire iz cvijeta. Cvate najviše u proljeće, te sredinom jeseni. Plod je kalavac koji se dijeli (kala) na dva smeđa oraščića. Cijela biljka jakog je i aromatičnog mirisa.
Stanište
Prirodno raste na sunčanim i kamenitim područjima priobalnog područja oko Sredozemnog mora, no često se sadi po vrtovima kao ljekovita začinska biljka.
Uzgoj
Ruzmarin razmnožavamo sjemenom ili najbolje reznicama koje obično uzimamo u proljeće. Reznice držimo na zaštićenom prostoru u teglici te joj održavamo vlagu, a kad se biljka primi sadimo je na trajno sunčano mjesto i dobro drenirano tlo. Mi smo ga prvi puta iz neznanja i nedostatka prikladnog prostora posadili na upravo suprotno mjesto, u sjenu i tvrdo tlo. Biljka je rasla, no nije cvala i grančice je usmjeravala u prostor na koji je dopiralo sunce. Medonosna je biljka, pčele sakupljaju nektar i malo polena. Zbog vjetrova na moru paša može biti nesigurna, premda u vrlo dobrim uvjetima daje i do 60 kg meda po košnici, a prinosi na jednom hektaru mogu biti do 200 kg. Ruzmarinov med je svijetao, bistar, proziran, bez mirisa, brzo se kristalizira u fine sitne kristale i u čvrstom stanju bude bijeli. Ugodnog je, blagog okusa, vrlo kvalitetan i cijenjen.[1] [2]
Etimologija
Latinsko ime roda Rosmarinus potječe od ros (rosa) i marinus (morski) te znači morska ruža. Prema drugom tumačenju potiče od grčke riječi rhops (šib) i myrinos (mirisan). Ime vrste officinalis znači da je ljekovitih odlika. Na stranim jezicima nazivi uglavnom imaju slične varijacije – rosemary (eng.), Rosmarin (njem.), romarin (fr.), rosmarino (tal.), romero (špa.), alecrim (port.), rožmarín (slo.).
Upotreba
Koriste se listovi koje je najbolje sakupljati u drugoj polovici proljeća. Upotrebljavaju se svježi ili sušeni kao začin, gorkog su ukusa. U fitoterapiji korisno djeluju na cirkulaciju krvi, kod reumatskih bolesti, za bolju funkcije jetre i za liječenje slabe probave.
1 kašikica suvih listova prelije se s 500 mL kipuće vode (2 šalice), ostavi 15 min i procijedi. Pije se kroz dan 3× dnevno prije obroka. Ne smiju ga koristiti trudnice i osobe s povišenim krvnim pritiskom.
Od listova destilacijom vodenom parom dobija se eterično ulje i hidrolat.
Postoje tri kemotipa eteričnog ulja ružmarina – cineol, verbenon i kamfor. Ružmarin kt. verbenon i cineol imaju primjenu u lokalnim tretmanima poboljšavanja cirkulacije, te tako primijenjeni na vlasištu potiče rast kose. Kemotip verbenon ipak ima veću primjenu u kozmetici, kao npr. u pripravcima za kožu (hidrolat se koristi za tretiranje masne i aknama sklonoj koži) dok se kemotip cineol primijenjuje za cirkulaciju udova. Ružmarin kt. kamfor ima značajniju ulogu od drugih kemotipa kod reumatizma i bolnih mišića.
Evo kako koristiti ruzmarin za kožu, glavobolju, migrenu, srce i krvne žile
Izvor: plantea.com.hr
PROČITAJTE:
Mirođija – Nevjerovatna ljekovita biljka koja ima mnoge dobrobiti
Namirnice koje sprječavaju znojenje dlanova