Proizvodnja micelijuma je veoma odgovoran i nadasve stručan posao. Može da se obavi u malom, ali uz veliku umješnost u radu. Zbog mogućnosti čestih grešaka najbolje je kupovati miceliju od provjerenih proizvođača u svijetu. Najveći proizvođač micelije u svijetu je francuska firma ,,Somycel”, Le Lion.
Proizvodnja micelijuma
Proizvoditi micelij iz isjčka tkiva gljive je moguće ali jako dugo traje s mogućnošću potkradanja grešaka koje cijeli trud mogu da upropaste. Dakle, najbolje je kupiti dobar i provjeren micelij, kojim se zaražava sjeme-zrno pšenice, ječma, sirka ili prosa, ali uz prethodno pripremanje za inokulaciju. Zrnevlje se prvo prokuva, i to tako da sadrži najmanje 60 odsto vlage u sebi. Nakon kuvanja, dodaju mu se razni mineralni dodaci (gips, stočna kreda i neki drugi materijal). Sve se homogeno izmiješa i nakon toga stavlja u sudove (ambalažu). Nakon toga slijedi sterilizacija.
Pročitajte: Proizvodnja podloge (komposta) za uzgajanje šampinjona
Sterilizacija protiče pri temperaturama od 125 do 130 stepeni, i to tokom tri do
tri i po sata, zavisno od veličine sudova (staklenih tegli, plastičnih flaša ili PVC vrećica). Kad se materijal ohladi, pristupa se cijepljenju (zaražavanju) zrnevlja micelijom. To se vrši u potpuno sterilnim uslovima, uz veliku obazrivost da ne dođe do infekcije materijala.
Poslije zaražavanja, materijal se održava na temperaturi od oko 22 stepena. Za tri nedjelje micelija treba da proraste materijal i bude spremna za zasijavanje podloge. Tokom prorašćivanja micelije sve sumnjive staklenke se odstranjuju. Sumnjivim materijalom nikada ne zasijavati podlogu. Uspješna proizvodnja micelijuma karakteriše se zdravom micelijom koja ima miris gljive i lijepu bijelu boju.
Sojevi šampinjona
Postoji veliki broj sojeva, a stalno se traga za novim, još boljim. U tome se i
upućeni teško snalaze, jer se sojevi međusobno razlikuju po sitnim, naizgled manje
važnim osobinama.
Najčešće se razvrstavaju po boji, čak i po nijansama. Boja zavisi i od objekta
u kojima se gaje. Najrasprostanjeniji su u bijeloj boji. Ima ih od potpuno braon, preko otvoreno braon, krem do snježno bijelih. Krem i braon šampinjoni gaje se u par
zemalja, i to uglavnom za industrijsku preradu.
Sojevi se svrstavaju u glatke i ljuspaste. Ova osobina zavisi i od uslova gajenja. Tamo gdje je relativna vlažnost vazduha u gajilištu niža često sojevi sa glatkom pokožicom postaju ljuspasti. Oni su manje traženi, ali su otporniji od glatkih.
Razlikuju se takođe po obliku šešira i stručka. Razlikujemo sojeve sa zaobljenim šeširom. Imaju debelo meso i vrlo su traženi. Sojevi s pljosnatim i ulubljenim šeširom imaju tanje meso i manje su cijenjeni. Posljednjih godina ima puno takvih međurasnih sojeva, koji se, zbog ostalih dobrih osobina, mnogo traže na tržištu. Tučak je obično valjkast ili zaobljen, a rjeđe konusan.
Pročitajte: Korisni savjeti za prizvodnju ŠAMPINJONA
Sojevi se razlikuju i po vremenu pojave prvih plodova, ali i u dužini berbe. Najtraženiji su sojevi koji već u četvrtoj nedjelji od inokulacije (zasijavanja podloge micelijom) daju prvi talas plodova za berbu. U dva talasa obično daju 65 do 70 odsto mogućeg prinosa. Ovo je važno zbog intenzivnosti gajenja i korišćenja objekta.
Osjetljivost sojeva na mikroklimu je bitno svojstvo. Bijeli, glatki sojevi su najosjetljiviji na iole nepovoljne mikroklimatske uslove. Zahtjevaju isključivo klimatizovane objekte-gajilišta. Obojeni sojevi mogu se uspešno gajiti i na nižim temperaturama, kao i sa čestim promjenama temerature i pri tom daju dosta zadovoljavajuće prinose.
Za potrebe svježe potrošnje, najbolje je gajiti bijele i glatke sojeve. U selekciji novih sojeva značajno mesto pripada Holandiji, pa Engleskoj, Italiji i Švajcarskoj.