Primjena ljudskih fekalija u svrhe đubrenja javlja se kao posljedica postojanja velikih gradova.
Mala naselja, a pogotovu raštrkana sela namjau nikakvu potrebu za primjenom ljudskih fekalija. Prenaseljenost u gradovima naročito u Aziji i nemogućnost držanja stoke zbog nedostatka prostora, dovela je do šire upotrebe ovih đubriva čija je svrha odžavanje zemljišne plodnosti.
Fekalije (ljudski izmet) su veoma značajno đubrivo jer sadrže znatne količine hraniva za biljke. Ne smo najveći nego i kvalitativno najbolji dio poljoprivrednih proizvoda služi za ishranu čovjeka.
Čovjek se svakodnevno hrani hranom koja sadži mnogo azota, fosdora i kalijuma, tako da se ovi elementi dobrim dijeliom nalaze u čvrstim i tečnim ekskrementima čovjeka. Hemijski sastav ljudskih fekalija je veoma različit zavisno od pola, starosne dobi, načina ishrane, zdravstvenog stanja itd.
Pročitajte: Kako koristiti ASPIRIN u bašti za bolji rast biljaka?
Po hemijskom sastavu fekalija, može se reći da predstavljaju uglavnom azotno-fosforno đubrivo organskog projekla, dok su u kalijumu nešto siromašnije. Mora se istaći, da ljudske fekalije sadrže dosta hlora u obliku kuhinjske soli, a zatim i masti. Ova okolnost govri, da ovo đubrivo loše utiče na strukturu zemljišta. Naročito je izražena negativna pojava na težim, glinovitim zemljištima koja gube neophodnu čvrstinu i pretvaraju se u glib. Ova pojava vezuje se za djelovanje hlora iz kuhinjske soli koji dejstvuje Na jonom istiskujući kalcijum iz adsorptivnog kopleksa.
Kada je u pitanju godišnja količina fekalija koja se može dobiti po jednom odraslom čovjeku smatra se da je to negdje približno 50-70 kg čvrstih ekskremenata (feces) i 350-550 l tečnih tj. urina. Po mogućstvu treba ih pomiješati sa isjeckanom slamom i ostaviti 5-6 mjeseci da sazriju. Na taj način dobija se vrlo dobro organsko đubrivo koje se lakše upotrebljava za đubrenje.
Treba pomenuti da postoje i neki drugi postupci kada se iz fekalija odstrani voda, a ostatak suši i posebnim postupkom preparira. Taj proizvod u vidu praha poznat je pod imenom pudret. Sadrži 3-5 % azota, 0,7 % fosforne kiseline i 0,1 – 0,2 % kalijuma takoda predstavlja dobro organsko đubrivo.
Ljudske fekalije mogu se upotrijebiti za đubrenje skoro svih usjeva, ali su najpodesnije za stočnu repu, kukuruz, vinograde i voćnjake. Ne treba ih koristiti kod usjeva osjetljivih na holor kao što su duvan, vinova loza i krompir. Takođe, nisu za preporuku kao đubriva ni na travnjacima, zbog prisutne opasnosti od uzročnika crijevnih oboljenja kod domaćih životinja.
Izvoženje fekalija obavlja se po hladnom i vlažnom vremenu. Treba ih ravnomjerno rasturiti i odmah zaorati. Obično se to obavlja u jesen, tokom zime ili u rano proljeće. Po jednom hektaru upotrebljava se 20-25 t što zavisi od vrste usjeva za đubrenje. Dejstvo fekalija na usjeve je brzo i snažno.
Na kraju treba istaći da upotreba fekalija kao đubriva uvijek predstavlja latentnu opasnost od širenja bolesti i parazita na čovjeka i životinje. Da ovu činjenicu ne treba ispuštati iz vida pokazuje velika raširenost zaraza koje izaziva bakterija E. colli i pojava različitih crijevnih zaraza kod stanovništva u zemljama gdje je takav vid primjene ovog đubriva prisutan (Kina, Indija, Pakistan).