Sve više proizvođača se odlučuje za ranu proizvodnju paradajza u plastenicima i na otvorenom polju. Naročito je evidentan porast plasteničke proizvodnje u rano proljeće, a u posljednje vrijeme i u kasnu jesen, čime se produžava snabdijevanje tržišta svježim paradajzom.
Uslovi uspijevanja
Najbolje uspijeva tamo gdje period sa prosječnom dnevnom temperaturom 15°C traje najmanje 150 dana, i gdje temperature u toku dana rastu i do 35 °C.
Za normalan razvoj biljke paradajza trebaju temeprature između 18-25 °C. Minimala temeratura za klijanje je 10 °C. Paradajz prestaje da cvjeta na temperaturi ispod 15 °C i iznad 35 °C. Na temperaturama 9 °C prestaje rast biljke.
Izmrzava na 0°C, mada usjevi iz direktne sjetve u fazi kotiledona listića mogu izdržati mraz i od -1,1 do -1,3 °C. Nakon zametanja plodova i u toku zrenja temperatura treba da se kreće od 18-20 °C. Polen paradajza je osjetljiv na kolebanje temperature i ne klija ako je temperatura ispod 13 °C i iznad 30 °C. Polen je na sobnoj temperaturi sposoban ze oplodnju oko dva dana, a u frižideru i do osam dana.
Pored temperature paradajz traži dosta svjetlosti jačeg inteziteta, te zato tokom jeseni i zime imamo nepovoljne uslove za uzgoj paradajza u zaštićenom prostoru. Svjetlost je neophodna i u proizvodnji rasada. Pri oblačnom vremenu, bez obzira na toplotu, paradajz sporo raste, slabo se razvija, stablo se izdužuje, a cvjetovi opadaju. Najmanja dužina dana za cvjetanje i zametanje plodova je 9-10 sati što se kod nas postiže već krajem aprila i traje do kraja septembra. Bolja osvjetljenost postiže se i pružanjem redova u pravcu istok-zapad.
Vlaga – povoljan režim zemljišne vlage od izvanrednog značaja je za razvoj paradajza. Kritičan period za vlagu je vrijeme cvjetanja i zametanja plodova (što traje 1-2 mjeseca).
Transpiraconi koeficijent paradajza iznosi 824 l za kg suve materije. Vlažnost zemljišta se održava sa redovnim navodnjavanjem. Ukoliko se smanjujusušni i vlažni period dolazi do pucanja ploda. Najbolje dodavanje vode paradajzu je sistem kap po kap koji se ugalvnom koristi u staklenicima. Na otvorenom polju prednost nad drugim načinima ima zalivanje brazdama, mada se u širokoj proizvodnoj praksi naviše koristi vještačka kiša. Važno je napomenuti da je kod paradajza bolje, ređe a obilno navodnjavanje nego često nedovoljno kojime se kvasi smao površinski sloj zemljišta i dovod do plitkog korjenovog sistema.
Pored vlažnosti zemljišta paradajz traži i određenu vlažnost vazduha. Idelana vlažnost vazduha za pucanje antera i rasipanje polena je 60-70 %. Ovo je bitno napoenuti jer u plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji ova vlažnost je obično veća, te je oplodnja otežana, a često i onemogućena.
Paradajz u plodoredu dolazi na prvo mjesto. To znači da se đubri stajnjakom u količini 40-50 t/ha. Na istu površinu dolazi nakon 3-4 godine. Dobri predusjevi su mu grašak, pasulj, strna žita… Poslije paradajza dobro uspijeva korjenasto povrće i lukovi. Loši preusjevi su mu krompir, paprika, plavi patlidžan, duvan i lucerka.
Đubrenje i priprema zemljišta
Kao i kod drugih kultura, problem đubrenja paradajza treba posmatrati u funkciji prirodne plodnosti zemljišta, planiranog prinosa i cijene đubriva. Paradajz je kultura koja se đubri stajnjakom i mineralnim đubrivima. Prirodna plodnost parcela u datim uslovima, kao tip zemljišta diktiraju potrebne količine stajnjaka. Orjentaciono se uzima da je za 1 ha potrebno 40-50 t zgorelog goveđeg stajnjaka. Ukoliko se đubri ovčijim ili živinskim ove količine treba smanjiti za 3-4 puta. Stajnajk se unosi u jesen pod duboko zimsko oranje. Đubrenje mineralnim đubrivima je takođe potrebno. Ova đubriva utiču na ranosnost, veličinu i kvalitet prinosa.
Paradajz je kultura koja za uspiješan razvoj iziskuje obilnu i pažljivo izbalansiranu ishranu. Obilna ishrana azotom potencira vegetativni porast, ali ukoliko nije u odgovarajućoj ravnoteži sa ostalim elementima, izaziva opadanje cvjetova, zakašnjenje sazrijevanja i trulež plodova. Fosforna đubriva utiču na povećanje prinosa i ranije stasavanje plodova. U zavisnosti od planiranog prinosa, tipa proizvodnje i bogatstva zemljišta u hranivima unosi se oko 120-160 kg/ha N, 180-220kg/ha P2O5, i 100-150 kg/ha K2O. Polovinu od 2/3 PIK đubriva unosimo u jesen ili u rano proljeće prije zatvaranja zimske brazde, a ostali dio se daje pred sjetvu. Od ukupne količine azota jedna polovina se unosi pred sadnju ili sjetvu, a druga polovina ostavlja za prihranjivanje usjeva.
Proizvodnja rasada
Odvija se kada uslovi spoljne sredine nisu povoljni, te zbog toga taj posao iziskuje ne samo neprekidno staranje, nego i posebno znanje, umješnost i iskustvo. Greške u odgajanju mladog rasada obično se ne mogu popraviti drugim agrotehničkim mjerama.
Rasad paradajza se praktično uvijek proizvodi u toplim ili mlakim lejama ili plastenicima, što zavisi od vremena sjetve. Vrijeme proizvodnje rasada uvijek je zavisno od klimatskih uslova, rejona gajenja i tipa proizvodnje. Po pravilu ukoliko se predviđa pikiranje rasada vrijeme sjetve treba podesiti na približno 5-6 nedjelja prije iznošenja rasada na otvoreno polje.
Za ranu poljsku proizvodnju sjetva sjemena počinje u južnim područjima (Crna Gora, Hercegovina…) 10 januara do 1 februara. U Vojvodini (kontinentalno područje) za ranu proizvodnju sjetva se obavlja od 20 februara do početka marta. Sjetva prije 15 februara nije preporučljiva zbog niskih temperatura (naročito ako se proizvodi u hladnim plastenicima).
Za sjetvu treba koristiti deklarisano i kvalitetno sjeme. U zavisnosti od vremena, mjesta i cilja proizvodnje biraju se odgovarajuće sorte i hibridi. Hibridna snaga kod paradajza se ogleda u povećanju prinosa, ranostasnosti, a naročito u ranijem zrenju plodova prije druge etaže.
Rasad se proizvodi sjetvom sjemena koje je dosta sitno. U jednom gramu može biti 260-320 sjemenki. Klijavost zadržava 4-6 godina. U povoljnim uslovima paradajz niće za 6-8 dana. Po m² leje sije se 1,5-2 g sjemena što daje 500 biljaka. Za ranu proizvodnju sjetva se obavlja u sandučiće ili tople leje gusto sa 8-10 grama sjemena po1 m². Biljke tu ostaju 10-14 danapa se onda pikiraju na rastojanju 12×12 ili 10×10 cm, u drugu leju ili hranljive kocke, saksije i slično.
Kod proizvodnje rasada usavršavaju se postojeće i nalaze nove tehnologije gajenja. Sve češće se rasad proizvodi u kontejnerima po sistemu zaštićenog korijenovog sistema. Ova proizvodnja se odlikuje povećanim brojem biljaka u odnosu na tradicionalni način gajenja što zahtjeva i visoko kvalitetne supstrate. Najčešće su to oplemenjeni prirodni treseti i komposti sa raznim mineralima (zeoliti). Rasad koji neće biti pikiran treba blagovremeno prorijediti da bi se izbjeglo izduživanje biljaka. Uopšte uzev pikiranje paradajza je uvijek preporučljivo – ali samo jednom.
Pikiranje rasada nije ništa drugo do presađivanje biljke sa jednog mjesta gdje joj je tijesno na drugo mjesto sa većim vegetacionim prostorom. Pikiranje treba da se obavi što ranije (u fazi kotiledona, izuzev u fazi prvog pravog lista) jer se dugim držanjem u gustom usjevu smanjuje potencijal za prinos. Naime, još u ranim fazama porasta u biljci se diferencira tkivo i određuje budući broj plodova. U gustom sklopu broj plodova po grozdu i biljci može jako da se redukuje, tako da se kasnijom njegom na polju ili u plasteniku ne može mnogo uticati na povećanje rodnosti preko već formiranog potencijala.
Treba imati u vidu da prvh 15-20 dana poslije nicanja nadzemni sistem paradajza raste veoma sporo. Sljedećih 10-15 dana rast je znatno pojačan, a 40 dana od nicanja biljke rastu sve većom brzinom. Iako se povećava visina, krupnoća lišća i prečnik nadzemnog dijela.
Probijanje svjetlosti do donjeg lišća toliko naglo opada da proizvodi asimilacije postaju manji od njihovog utroška na disanje, lišće žuti, izumire. Rasad počinje da gubi svoj kvalitet , etiolira, postaje nežan i neotporan, a poslije rasađivanja biljke stradaju zbog prelaska sa uslova tople leje i plastenika na uslove otvorenog polja. Ovakva rasad velikog uzrasta, koji je slab zbog nedovoljno hranljivog prostora gori je od mlađeg ali naprednog i snažnog rasada.
S toga da bi se biljke što bolje prilagodile uslovima koji vladaju na otvorenom polju, treba ih, kad god to uslovi dozvoljavaju, otkriti i izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti (kaljenje rasada). To je obično desetak dana prije iznošenja (pod uslovom da su biljke dobro razvijene). Rasad trba da je otkriven i danju i noću kad nema opasnosti od mrazeva. Kaljenjem rasada postaje čvrst, žilav, stablo ostaje kratko i otporno na direktnu svjetlost. U protivnom nekaljeni rasad se teško prima, sporo raste, čisne drške i stablo često dobijaju ožegotine od sunca a saprofiti napadaju sprženi dio tkiva usled čega rasad propada i trune.
Rasađivanje
Pri utvrđivanju najranijeg roka rasađivanja paradajza na otvorenom polju naročito značajan činilac je pojava kasnih proljećnih mrazeva. Po pravilu kod nas je to krajem aprila-početak maja. U principu, ranije rasađivanje ima znatna preimućstva: ranije stasavanje i veće prinose. U nas se paradajz najčešće sadi narazmak od 80×50 ili 90×40 cm.
Gustina sadnje može biti manja ili veća, u zavisnosti od sorte, sistema gajenja, plodnosti zemljišta i drugih okolnosti. U ranoj proizvodnji, kada se biljke gaje uz oslonac i orezuju na jedno stablo mogu imati i znatno veći sklop (40-45.000 biljaka/ha). Na taj način naročito kod ranih usjeva postiže se veći prinos i veća količina plodova u vrijeme kad aparadajz iam visoku cijenu.
Nakon rasađivanja u toku prvih nedjelja moramo obezbijediti brižljivu njegu usjeva, a prije svega redovna okopavanja, navodnjavanja, a prilikom posljednje kopnje i blago ogrtanje. Pri gajenju ranog paradajza (koji se gaji uz oslonac) obavezna mjera njege je zakidanje vrha stabla iznad treće, četvrte ili pete grane čime dobijamo na ranostasnosti.
Vrijeme cvjetanja i plodonošenja paradajza zavisi od načina dekaptacije to jest od broja cvjetnih grozdova po biljci. Ta zavisnost je različita kod pojedinih hibrida. Tako na primjer hibrid Piro cvjeta veoma brzo kada se zakine iznad treće cvasti, dok se u varijanti sa zakidanjem iznad četvrte i pete cvasti cvjetanje usporava. Isto to se odnosi i na zrenje plodova. Povećanjem broja cvjetnih grozdova po biljci slabi dinamika zrenja plodova kod trećeg, četvrtog i petog cvetnog grozda.
Po svojoj prirodi paradajz je žbunasta biljka koja se bez intervencije čoveka neprekidno grana i rađa sitne plodove koji kasno sazrijevaju. S toga se rezidbom (zakidanje zaperaka) reguliše porast i plodonošenje biljaka. U praksi se primjenjuju obično dva načina formiranja stabla. Orezivanje na jedno stablo kod visokih sorata i hibrida ili na jedno stablo sa četiri cvjetne grančice, a drugo stablo se ostavlja na dvije cvjetne grančice kod determinantnih hibrida. Na dva stabla se ostavljaju biljke kod bujnijih i kasnijih sorata.
Proizvodnja paradajza u plastenicima
U kontinetalnim dijelu naše zemlje paradajz u plastenicima bez dopunskog grijjanja može se saditi do mjesec dana ranije nego na otvorenom polju. Vremenski to je prva dekada aprila. Sjetva za ovu proizvodnju se obavlja početkom febuaratako da rasad u momentu rasađivanja ima oko 60-65 dana i ima formirane cvjetne pupoljke. Obavezno se koristi pikirani rasad. Rasad se sadi na razmak 80×40 ili u dvoredne trake sa razmakom od 40-50 cm između redova i 80-100 cm iznad traka. U redu je rastojanje oko 40 cm. Kod ove proizvodnje je važno da se zaperci ukoliko ih ima uklone iz pazuha listova kako bi biljka rasla samo stablom.
Od opštih mjera njege sprovodi se zalivanje, okopavanje, prihranjivanje i zaštita od bolesti i štetočina. Zalivanje je u početku ređe, svakih 10-12 dana sa 20-25 l/m², a u vrijeme plodonošenja sa 30-40 l/ m² svakih 5-7 dana.
Prihranjivanje se izvodi svakih 15 dana od momenta sadnje. U početku se koriste NPK đubriva u količini 200-250 kg/ha. Azotnim đubrivima se biljke prihranjuju posle obrazovanja dve do tri cvjetne grančice. Đubri se u toku berbe 1-2 puta sa oko 200 kg/ha N.
U plasteničkoj proizvodnji se i specifične mjere njege kao što su priprema armature za vezivanje biljaka, obezbijeđenje odgovarajuće temperature i vlage vazduha, pinciranje (zakidanje zaperaka), dekaptacija (zakidanje vrha biljke), pospješivanje oplodnje, uklanjanje starih listova.
Dužinom redova paradajza postavlja se armatura. Obično je to pocinkovana žica prečnika 3 mm (za 1000 m² plastenika potrebno je preko 65 kg žice) za koju se vežu biljke. Vezivanje se obavlja plastičnim kanapom ili rafijom i počinje desetak dana od sadnje. Dužina kanapa treba da iznosi 2-2,5 m. U toku vegetcije biljke se obmotavaju oko kanapa kako ne bi došlo do krivljenja i lomljenja glavnog stabla.
Temperatura u plasteniku u toku dana treba da se kreće od 20-25 °C, a u toku noći 15-18 °C. Relativna vlažnost treba da iznosi 60%.
Pinciranje
Obavezna je mjera njege jer se obično paradajz gaji na jedno stablo. Vrh se otklanja nakon 6-8 etaža. Kod niskih hibrida vrh biljke se ne uklanja, jer biljka sama zaustavlja rast te se vrh završava cvjetnom grančicom, mada je perporuka da se za ranu proizvodnju i oni gaje na jedno stablo sa četiri cvjetna grozda. Visoki hibridi ukoliko se gaje na dva stabla kasne sa zrenjem. Niski hibridi se mogu gajiti i na dva stabla tako da na glavnom stablu imamo četiri cvetna grozda, a na drugom stablu dva cvjetna grozda, naročito ako želimo visok srednje rani prinos (berbe do 15 jula). Prinosi koji se postižu u ovoj proizvodnji kreću se od 20-35 t/ha ranog prinosa (do 01 jula). Srednje rani prinos se kreće od 55-80 t/ha berbe do (15 jula), a ukupan prinos u plasteničkoj proizvodnji može da iznosi od 110-130 t/ha.
Berba paradajza
Za lokalna tržišta paradajz se bere kada su plodovi dostigli punu zrelost i karakterističnu boju. Za manje udaljena tržišta berba se obavlja nešto ranije, kada plodovi nisu sasvim zreli. Za udaljena tržišta beru se plodovi na kojima se pojavila ružičasta boja, najčešće na dijelu koji je izložen suncu. Takvi plodovi dostignu punu zrelost poslije nekoliko dana.
Berbu treba obavljati po suvom vremenu, a u jesen poslije nestanka rose. To je značajno jer vlažni plodovi loše podnose transort. Berbe treba da budu redovne, kako bi se otkidanjem zrelih, biljke naterale da ubrzaju rast i zrenje do tada zelenih plodova. Plodovi se beru bez drške pazeći da se ne nagnječe ili na drugi način oštete. U početku su berbe svakih 7-8 dana, a kasnije češće na svaka 3-4 dana.
Prinosi paradajza variraju od zavisnosti zemljišta, sorte, primijenjene agrotehnike. Vrlo rodne sorte i hibridi, uz primijenu visoke agrotehnike mogu dati prinose od 100-120 t/ha. Uobičajni prinosi su od 40-60 t/ha.
Izvor: Agronomija
PROČITAJTE:
Zašto pucaju plodovi paradajza i kako to spriječiti?
Suzbijanje korova u usjevu paradajza
Slab prinos i sitni plodovi – gdje griješite prilikom prizvodnje paradajza?
