Krećete li ove sezone ambiciozno sa sadnjom omiljenog cvijeća, otkrivamo koje tri cvjetnice će dominirati u vrtovima, na balkonima i prozorskim daskama.
Frezija
Frezija spada u omiljene lukovice poznate kao cvijeće za rez, a njena najveća prednost možda leži i u tome što ima mirisne cvjetove. Pripada porodici Iridaceae, a porijeklom je iz južne Afrike. Mjesto na kojem se uzgajaju frezije mora biti sunčano i zaklonjeno od jačih vjetrova.
Stabljika je dosta žilava, a cvjetovi su u svim mogućim bojama cjevasti i dosta zbijeni. Postoji više od dvadeset kultivara i varijeteta veličine i boje; vrlo često su cvjetovi dvobojni i uglavnom se na jednoj stabljici uvijek istodobno nalaze već sasvim otvoreni cvjetovi zajedno s pupoljcima. Posebno u vazi, upravo iz tog razloga, osigurana je dugotrajna ljepota buketa.
Na otvorenom se može saditi već u aprilu i važno je da su odabrane lukovice zaista ”vanjske frezije” jer u suprotnom kod uzgoja običnih frezija može se dogoditi da uzgoj ne uspije.
S obzirom na to da je frezija pogodna i omiljena za rez, najbolje ju je saditi na miješanoj gredici. U vazi će duže izdržati ako stavite stabljike s više pupoljaka.
Pročitajte: Flamingov cvijet – Nezahtjevna biljka u obliku srca u koju ćete se zaljubiti
Zumbul
Zumbul je lukovičasta trajnica, a hibridni kultivari dolaze u gotovo svim bojama. Brojni jednostavni ili ispunjeni cvjetići gusto su poredani na cvatnim stapkama čineći grozdove duge i do 20 cm.
Cvate od marta do aprila ispunjavajući vrt intenzivnim slatkastim mirisom. Najčešće se sadi na osunčane gredice u kombinaciji s potočnicama, maćuhicama, jaglacima, tratinčicama, anemonama, narcisima i tulipanima.
Sadi se i u kamenjarima, posebno kultivari nižeg rasta. Koristi se i kao rezano cvijeće. Lijepo ga je vidjeti posađenog u malim skupinama između trajnica rane cvatnje: iberisa, gušarke ili doronikuma.
Odgovara mu plodno tlo dobre ocjeditosti na osunčanu položaju. Najbolje ga je posaditi u razdoblju od kraja septembra do početka oktobra.
Za vrtnu sadnju idealne su lukovice promjera 15 cm. Sade se na dubinu 15–20 cm, a jednak je i razmak sadnje. Lukovice se nakon sadnje mogu izvaditi iz zemlje i spremiti do ponovne sadnje, a ako ostanu u zemlji, cvjetaće nekoliko godina uzastopno, ali oskudnije i manjim cvjetovima.
U miješanim gredicama ide s trajnicama, dvogodišnjim ili lukovičastim vrstama, u kamenjarima, za rez.
Odstranjivanjem ocvalih cvatova energija biljke usmjerava se u rast lukovice.
Pročitajte: Nebeske biljke – Ne sade se, a rastu!
Gladiola
Ovaj se rod sastoji od oko 180 vrsta lukovičastih trajnica, čija su osnovna obilježja lišće poput mača, cvjetovi od šest istosmjernih latica i uspravna stabljika. Prirodno stanište im je Afrika, Evropa i Srednji Istok, iako većina vrsta s najistaknutijim, raznobojnim cvjetovima dolazi iz Južne Afrike.
Kultivari uglavnom imaju goleme, trubaste cvjetove (koji cvatu dosta kratko, uglavnom dvije sedmice), zbog čega se često uzgajaju u vrtovima. Mogu se koristiti i za rez.
Biljke iz ovog roda jako variraju: od dosta sitnih i ponekad mirisnih vrsta do vrsta nalik zanimljivim, šarenim klasovima. Tri glavne hibridne skupine su Grandiflorus ili Velikocvjetne, Primulinus i Nanus.
Potrebno ih je posaditi na dubinu od oko 10 cm u dobro drenirana, pjeskovita tla, na sunčanim položajima.
U hladnijim predjelima treba ih saditi početkom proljeća, a u toplijima od jeseni. Krajem ljeta treba ih premjestiti na hladna, od mraza zaštićena mjesta da bi se mogle ponovno posaditi u proljeće.
Najčešće se koristi za sadnju u gredice, vrtne posude, za rez za vazu i cvjetne aranžmane.
Ljeti ih je potrebno dobro zalivati i odrezati uvele cvjetne stabljike. Visoke stabljike katkad trebaju potporanj.
