Njega bijelog luka – Bijeli luk, posebno jesenji, otporan je na niske temperature. Čak i na preko -25ºC skoro nikada se ne zapažaju nikakva oštećenja biljaka. Klija na temperaturi od 3 do 5ºC. Optimalna temperatura rasta je između 18 i 22ºC, a u fazi sazrijevanja oko 26ºC. Isto tako dobro podnosi i visoke temperature.
Njega bijelog luka
Kultiviranje i okopavanje
Kada biljke niknu i dostignu visinu 6-10 cm, vrši se prvo kultiviranje i okopavanje. Ta tehnološka mjera, ako je veće rastojanje među redovima može se obaviti sa podešenim radnim dijelovima kultivatora vučenim lakim traktorom. Često se koristi i motokultivator ili se radi ručno uz pomoć malih špartača.
Učestalost kultiviranja i okopavanja u toku vegetacionog perioda zavisi od zakorovljenosti, pojave pokorice, pa se u tom smislu te mjere i primjenjuju, a najčešće 4 do 5 puta.
Prihranjivanje bijelog luka
Bijeli luk koji se sadi u toku jeseni rjeđe se prihranjuje odmah nakon nicanja, ali i to se može učiniti dodavanjem NPK đubriva (15 : 15 : 15). Ali, u proljeće usjevi se prihranjuju sa 100-150 kg/ha đubriva istog sastava kao u prethodnom slučaju.
Posađen luk proljetnjak prihranjuje se prilikom prvog kultiviranja i okopavanja biljaka. Ubotrebljavaju se sve tri vrste NPK đubriva (15 : 15 : 15) u količini od 100 dp 150 kg/ha.
Posljednje prihranjivanje treba primijeniti zajedno sa kultiviranjem zemljišta kada započnu da se formiraju lukovice.
Navodnjavanje
Luk jesenjak obezbjedi se većim količinama zimske vlage pa se dešava da se ne mora redovno navodnjavati već samo po potrebi.
Luk proljetnjak često se mora navodnjavati, naročito kada je suvo proljeće i ljeto, a obično je dovoljno dva-tri zalivanja.
