Nije poznato kada se uistinu počelo s uzgojem ove nadasve zanimljive i ljekovite voćne vrste.
Međutim, pouzdano se zna da je u Evropu aronija pristigla iz istočnog dijela sjeverne Amerike. Aronija predstavlja listopadni grm visok 1,5-3,0 m, koji odlikuje bujan rast. Međutim, pravilnom i pravodobnom rezidbom aroniju možemo oblikovati i kao manje drvo. Odlikuje se jajolikim tamnozelenim kožastim listovima čija dužina iznosi 8 cm, a širina 5 cm. Aronija je prvenstveno bila i poznata kao biljka s estetsko-dekorativnim svojstvima. A njezini plodovi dozrijevaju relativno brzo (za 80-tak dana), kada od crvene krajem avgusta poprime ljubičasto crnu boju.
Plodovi dospijevaju u grozdovima, ne osipaju se i veoma su ugodnog okusa. Plod je bobica promjera 1,5 cm i težine 1-1,5 grama. Drugim riječima, aronija se svrstava u skupinu jagodičastog voća koje odlikuju redoviti i stabilni prinosi. Biljka je samooplodna, prorodi treće godine nakon sadnje, ostvaruje prinos od 10-15 kg po jednom grmu, s tim da njena puna produktivnost traje nešto više od 20 godina.
Upotreba plodova ove biljke je višestruka. Naime, poznati su brojni ljekoviti učinci njenih zrelih plodova koji pored prirodne boje-antocijana, sadrže i vitamine A, B, C te minerale koji su korisni za krvotok, koji uravnotežuju krvni pritisak, liječe jetrene i želudačane tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, aterosklerozu i brojne druge bolesti. A da je aronija vrijedan prirodni lijek najbolje potvrđuje podatak kako korištenje njenih ljekovitih plodova pomaže u liječenju tumora i vrtoglavica zbog bolesti unutrašnjeg uha.
Pročitajte: Aronija – Tri načina njenog razmnožavanja
Zanimljivo je da su njeni plodovi masovno korišteni nakon katastrofe u Černobilu. Osim toga, ruskim ljekarima aronija je sredinom tih 80-tih godina već bila dobro poznata. Tim više što je u gradu Bijsku još od 1966. godine osposobljena fabrika u kojoj su se iz plodova aronije proizvodile vitaminske tablete.
Vidljivo je da ova biljka ne traži posebnu njegu, a što se posebno odnosi na njenu zaštitu. Naime, aroniju ne napadaju štetnici, a nema ni značajnijih bolesti te se nesmetano može uzgojiti bez uporabe pesticida. Plantažno se sadi na razmak 3 x 2 metra, čime se ostvaruju veoma visoki prinosi.