Majčina dušica je podjednako poznata i u medicini i u kulinarstvu.
Kao tradicionalan začin koristi se od pamtivijeka za jela i razne supe kao i za sosove od paradajza.
Timijan, ime po kojem je ova biljka poznatija, je grmolika trajnica iz porodice Labiatae, porijeklom iz mediteranskih zemalja, posebno pogodna za kamenjare.
Kao i sve ostale kamenjarke voli suvo tlo i potpuno osunčan položaj. Prednost joj je niski rast i nezahtjevnost u pogledu njege. Ima i veoma prijatan miris; neki kultivari mirišu na limun, a pogodna je za sušenje.
Često se zbog svog patuljastog i grmolikog rasta koristi za popunjavanje pukotina na starim kamenim zidovima ili među kamenjem kojim je popločana vrtna staza. Najviše treba paziti na dobru drenažu jer biljke za kamenjare uspijevaju samo na propusnim tlima gdje nema opasnosti od odstajale vode.
Majčina dušica ima guste sitne cvijetne grozdove u ružičastim nijansama. Majčina dušica je ljekovita biljka koja ne sadrži niti jedan štetan sastojak. Latinski naziv ove biljke je Thymus serpyllum, a u narodu je poznata kao bakina dušica, divlji bosiljak, tamjanika, bukovica, čabrac i poljski ili vrtni timijan.
Rod timijana obuhvata oko 330 vrsta i cijeli jedan niz ukrštenih vrsta. Ljekoviti sastojci majčine dušice nalaze se u cvijetu i listu. Iz tog razloga, uvijek pripazite kako je berete, nikada je nemojte čupati, već je sijecite srpom ili makazama.
Napomena: Prije cvjetanja beru se stabljike, vežu u vezice i okače na toplom i zračnom mjestu. Nakon cvejtanja majčinu dušicu treba podrezati, prenosi Krstarica.