Mišjakinja je nježna, niska, jednogodišnja biljka, koja rado prezimi. Okrugla stabljika je nisko uz zemlju ili malo uzdignuta, visoka 10 do 15 cm. Jako se razgranjuje i širi. Donji, stariji dijelovi stabljike često puštaju korjenčiće.
Listovi su zašiljeni, jajasti, donji s peteljkama, gornji skoro bez njih i uži. Cvjetovi su sitni, cijeli i zvjezdasti. U blagim zimama mišjakinja ne miruje pa se tada mogu vidjeti njeni cvjetovi. Sjemenke rado jedu ptice.
Mladi, zeleni dijelovi biljke zajedno s cvjetovima mogu se upotrebljavati za jelo cijele godine. Prijatnog su i blagog okusa. Najukusniji su i najsočniji poslije obilnijih proljetnih i jesenskih kiša. Mišjakinja sadrži vitamin C i provitamin A, no u odnosu na većinu vrsta divljeg povrća siromašna je u vitaminima. Zato je bogata solima kalcija i kalija, koji su važni u prehrani.
Mišjakinja je i ljekovita biljka i upotrebljava se u narodnoj medicini. Zanimljivo je da je čuveni Kneipp preporučivao mišjakinju za liječenje kašlja, plućnih bolesti, upale očiju, liječenje rana i čireva.
Najlakše se bere tako da se čupa zajedno s korijenjem. Kasnije se uklone ostaci zemlje, korijenje i tvrdi dijelovi stabljike zajedno s donjim listovima. Tamo gdje je mišjakinja obilna, jedan čovjek može za sat vremena ubrati i očistiti do tri kilograma jestivih dijelova.
Slična je, ali znatno viša i krupnija, šumska mišjakinja (Stellaria nemorum L.) koja raste po vlažnim i svježim mjestima brdskih i planinskih šuma. Za jelo se mogu upotrebljavati samo posve mladi dijelovi stabljike, listovi i cvjetovi. Upotrebljava se u manjoj količini i miješa se s drugim divljim i pitomim povrćem. Toj biljci je slična mokrica (Myosoton aquaricum L.) koja voli plodno, vlažno tlo uz obale rijeka, potoka i drugdje.
Od mišjakinje i njenih rođaka mogu se pripremiti salate, juhe, čorbe, variva i pirei. Za zimu se mogu ukiseliti kao kupus i marinirati. Mlade i sočne stabljike mišjakinje zajedno s listovima osobito su ukusne, ako se pripreme kao špinat. Dovoljno je kuhati dvije do četiri minute, jer je vrlo nježna i mekana biljka. Može se jesti i sirova na salatu, ali ima svojstven miris, koji nije svakom ugodan, no može se pomiješati s drugim divljim i pitomim povrćem, koje ima ugodniji miris.
Izvor: Agroportal.hr
PROČITAJTE:
BIJELA LOBODA – Ljekoviti korov koji raste u našim baštama!
TUŠT ljekoviti korov koji raste po našim baštama i livadama /RECEPTI/
Glog kod nas raste kao korov, a mnoge bolesti liječi! (RECEPT)
