Sadnja bijelog luka obavlja se u jesen ili rano proljeće. Prije sadnje čenovi se odvajaju od glavice, a oni krupniji koriste za sadnju. Mali se čen okrene korijenom nadole, malo pritisne u zemlju i nagrne se. Prije sadnje birati zdrave i neoštećene krupnije lukovice pravilnog oblika. Ako je to moguće najbolje je upotrebiti spoljne čenove.
Sve do sadnje lukovice se čuvaju u provjetrenom skladištu na temperaturi potrebnoj za sadnju. Čenovi se odvajaju neposredno pred sadnju, klasiraju prema veličini i tretiraju odgovarajućim fungicidom. Iako i čenovi od 1 gr težine mogu dati biljku, bolje je saditi krupnije čenove od 4-6 grama, jer se od krupnijih čenova dobiju veće glavice.
Sadnja se obavlja ručno, mehanizovano, sadilicama na ravno zemljište ili na prethodno pripremljene gredice. Sadi se u redove razmaka 20 – 30 cm, a razmak biljaka u redu zavisi od krupnoće čenova za sadnju. Pri ručnoj sadnji čenovi se sade uspravno tako da začetak stabljike dođe na dubinu 4-5 cm. Za površinu od 1 ha za proljećnu proizvodnju 700 – 800 kg sadnog materijala.
Obično se gaji iza kultura koje su đubrene stajskim đubrivom i ostavljaju rastresito i nezakorovljeno zemljište. Od povrća to su paradajz, paprika, krastavci i krompir. Zahtjevi luka prema mineralnoj ishrani su: azotnih đubriva 80-100 kg /ha, 60-80kg/ha fosfora i 40-80kg/ha kalijuma (najčešće formulacije NPK đubriva su- 7:14:21, 8:16:24 ili 10:20:30). Količine đubriva koje se primjenjuju kod naših uspješnih proizvođača kreću se 800-1000 kg u proljeće se koriste i formulacije 15:15:15 ili 16:16:16). Za proizvodnju luka, potreban je odnos hraniva 1:2:3, koji treba dati u osnovnoj obradi, dok za prihranu koristiti KAN u količini do 150-200 kg/ha, u fazi tri lista.
Tokom vegetacije njega se usjeva sastoji od borbe protiv korova, navodnjavanja, prihrane i zaštite od biljnih bolesti i štetočina. Primjena herbicida veliko je olakšanje u borbi protiv korova, jer su mehaničke mjere teško sprovedive i zahtjevaju mnogo rada. Proljećna prihrana uz međurednu obradu posle nicanja omogućiće bolji vodno-vazdušni režim i nadoknaditi isprani azot tokom zime. U slučaju dužeg sušnog perioda navodnjavanje bijelog luka može osigurati nesmetani rast, ali 3 nedjelje prije planirane berbe navodnjavanje treba prestati.
Bijeli luk je zreo za vađenje kad lažna stabljika omekša i nadzemni dio počne polegati. U to je vrijeme u rezervnom tkivu lukova najviše šećera, što se može kontrolisati refraktometrom. Preporučuje se vađenje bijelog luka kad je još oko trećine lišća zeleno, a ako se vadi mehanizovano, još i ranije. Za bijeli luk jesenje sadnje to je najčešće krajem jula, a kod proljećne sadnje tokom avgusta.
Vađenje se obavlja po suvom i lijepom vremenu, kad je zemljište umjereno prosušeno, s pomoću posebnih vadilica. Nakon vađenja bijeli luk je potrebno s polja dopremiti u prostor zaštićen od sunca i u tankom sloju prosušiti. Bijeli luk se može čuvati tokom cijele godine u skladištima s kontrolisanim uslovima, na temperaturi 1 – 2 °C, pri relativnoj vlazi vazduha 70 – 75 %, uz stalno provjetravanje. Prinos bijelog luka zavisi od ekotipa, roka sadnje, sadnog materijala i načina sadnje a kreću se 5-8 t/ha prolećnjaka i 10-12 t/ha jesenjeg.
Izvor: Domaćinska kuća
PROČITAJTE:
Skladištenje i preventivne mjere u suzbijanju truleži glavica crnog luka
Sve o jesenjoj sadnji bijelog luka!
Riješite se štetočina i bolesti na vašem povrću pomoću luka i maslačka
