Mnogi voćari, amateri, muku muče da pogode pravu veličinu rupa. Jedno je sigurno. Rupa ne treba da bude preduboka. Voćkama ne trebaju prevelike, odnosno, preduboke i preširoke rupe. Najbolja dubina je od 50 do 60 centimetara, a širina od 40 do 50 centimetara.
Dublja rupa, problem za kalem
Veće dimenzije nisu potrebne zato što veća dubina znači da se na dno rupe može staviti više lopata stajnjaka i NPK đubriva, što nije loše za sadnicu, ali problem može da predstavlja visina kalema, odnosno, spojnog mjesta.
Ako je nisko, a kalem mora biti minimalno pet centimetara iznad zemlje, voćka može biti posađena plitko, što dovodi do jačeg rasta izdanaka iz spavajućih pupova i slabijeg rasta voćke. Korijen je daleko od hranjljivih materija u vidu stajnjaka i mineralnog đubriva.
Ako je kalem visoko na sadnici, korijen se može spustiti niže, ako je rupa dublja, ali opet mora biti iznad tla. Mnogi voćari kopaju rupe i do 80 centimetara dubine i 60 centimetara širine, što je potpuno bespotrebno jer, osim problema s kalemom, treba mnogo vremena da se takva rupa zatrpa.
Neki voćari malim bagerom kopaju rupe što, takođe, dovodi do teže kontrole dubine rupe i njenog nepravilnijeg oblika, a isto je potrebno više vremena da se sadnica posadi.
Bolje kopati nego bušiti svrdlom
Dakle, dubina 50 do 60 centimetara i širina 40 do 50 sasvim su dovoljne za sadnju jer onda korijen ima dovoljno prostora da se nesmetano razvija. Rupa može biti četvrtasta ili kružna i opet su bolje takve rupe nego da se sade u rupe koje se buše svrdlom. Tako bušene rupe obično su dubine i do metar, ali je korijenu teže da se probija kroz glatke zidove koje svrdlo ostavi za sobom, nego kada se rupa kopa lopatom.
Biljka koristi više energije, a zbog dubine, korijenu su stajnjak i mineralno đubrivo najčešće daleko zbog višeg sloja zemlje koji se stavlja iznad njih.
I da. Najvažnije je da zemlja koja se iskopa bude što više mrvičasta prilikom vraćanja nazad u rupu. Veći busenovi otežavaju razvoj korijena, prenosi Agroklub.