Zemljište nekad moćnih socijalističkih kombinata, zbog kojih su zaratile vlasti u Banjaluci i Sarajevu, i danas je zlata vrijedan resurs, ali javnost malo zna o tome ko je i po kom osnovu te hektare koristio u posljednje dvije decenije.
Sporna odluka Ustavnog suda BiH, kojom se ne dopušta da RS, po sili zakona, uknjiži nekad državno ili društveno poljoprivredno zemljište kao svojinu i posjed Srpske, odnosi se na tačno 85.596 hektara u 25 opština RS. U većini slučajeva su kombinati i poljoprivredna dobra iz doba SFRJ temeljito očerupani kroz netransparentne ugovore i stečajne postupke, pa je od nekadašnejg bogatstva ostala samo gola zemlja, koja je i danas, bar po zemljišnim knjigama, svačija i ničija. Jedno od rijetkih predratnih poljoprivrednih dobara, koje i danas radi, jeste PD “Semberija” Bijeljina.
Ono je danas akcionarsko društvo, čiji je većinski vlasnik aktuelni ministar transporta i komunikacija BiH Vojin Mitrović. PD “Semberija” je prije rata imala je jedan od najvećih pojedinačnih posjeda, od ukupno 4.376 hektara. Današnja Mitrovićeva PD “Semberija” obrađuje, prema podacima iz prošle godine, oko 2.600 hektara na osnovu koncesije.
Ta je koncesija razlog nezadovoljstva semberskih poljoprivrednika, koji takođe priželjkuju zemlju bivšeg jugoslovenskog kombinata. Javnost je prilično zbunjena informacijom da se najviše spornog poljoprivrednog zemljišta ne nalazi u plodnoj Semberiji, Posavili ili Lijevče polju, nego u Sokocu, Šipovu i Nevesinju. Odlukom Ustavnog suda, ako bi ona bila provedena, najviše bi bio pogođen Sokolac.
Tu se nalazi više od 10,5 hiljada hektara zemljišta, kojim su prije rata raspolagali zadruga, fabrika za preradu krompira i poljoprivredno dobro, koji su bili dio moćnog sarajevskog kombinata UPI. Milovan Bjelica, načelnik Sokoca, kaže da je to zemlja izuzetnog kvaliteta, ali da nije u pitanju samo zemljište, nego i infrastruktura, jer su na Glasinačko polje dovedeni voda, struja i optički kabl za internet. – Sve što je kod nas obradivo i što vrijedi je obuhvaćeno ovom odlukom Ustavnog suda BiH. Tu zemlju koriste mnogi, od Zemljoradničke zadruge “Glasinac”, do Centra za unapređenje poljoprivrede u brdsko planinaskom području i Poljoprivrednog instituta RS, a najviše individualna gazdinstva.
Ovdje se proizvede pet miliona litara mlijeka godišnje – kaže Bjelica i posebno ističe Farmu “Romanija” sa 400 grla, koja uzima u zakup 400 hektara zemljišta. Ovu farmu je 2014. na licitaciji kupila banjalučka firma “TC Zona”. U Nevesinju je 9.273 hektara prije rata pripadalo OOUR-ima mostarskog “Hepoka”: “Agrohercegovina” i “Planinsko dobro”. Poslije rata je sve krenulo kud ne treba, pa je “Agrohercegovina” dogurala do stečaja. Kao spasilac se pojavio Dragan Vučetić, čuveni savjetnik-mesija, koji je u poslu sa električnim automobilima ojadio Republiku Srpsku za stotine hiljada maraka. Kada je u “Agrohercegovini” očerupao što se očerupati moglo, uključujući zgrade, poljopriveredne mašine i vozila, Vučetić je nestao, tvrde izvori Srpskainfo u Nevesinju.
Danas dio zemlje predratnog nevesinjskog kombinata koriste malo poznati biznismeni iz Njemačke. Stranci su se pojavili i u Gradiški, nakon propasti PIK “Mladen Stojanović”, odnosno njegovih OOUR-a “Ratarstvo” i “Govedarska farma”, današnjeg “Farmalanda”, koji Srpskoj duguje 4,7 miliona maraka za poreze i 1,6 miliona, plus kamate, za neisporučenu robu. “Farmaland” je u stečaju, a u stečaju je, evo već 12. godinu, i “Ratarstvo”, sa više od 7.767 hektara oranica, koje su takođe predmet odluke Ustavnog suda RS. Upravo zbog te zemlje bivši radnici propalog kombinata i načelnik opštine Gradiška Zoran Adžić završili su na sudu, a ovih dana žestoko ratuju i preko lokalnih medija.
Izvor: Srpskainfo.com