Evo nekoliko najčešćih vrsta domaćih ćurki:
Broad Breasted White (Širokogruda bela ćurka)
Ovo je najrasprostranjenija i najpoznatija vrsta domaće ćurke koja se koristi za komercijalnu proizvodnju mesa. Karakteriše je bijelo perje, širok i mišićav grudni dio, što je čini pogodnom za brzi rast i dobijanje mesa.Broad Breasted Bronze (Širokogruda bronzana ćurka)
Slično kao i Broad Breasted White, ova vrsta ćurke takođe se koristi za komercijalnu proizvodnju mesa. Razlikuje se po boji perja, koje ima bronzani odsjaj, dok ostale karakteristike uglavnom prate Broad Breasted White.Pročitajte:5 vrsta živine koje su pogodne a uzgoj, a nisu kokoške
Heritage ćurke (Heritidž ćurke)
Ovo je grupa ćurki koja obuhvata nekoliko starih i tradicionalnih rasa ćurki koje se uglavnom gaje zbog njihove istorijske, kulturne i genetske vrijednosti. Neke od popularnih rasa heritidž ćurki uključuju Narragansett, Bourbon Red, Blue Slate i druge. Ove vrste često imaju sporiji rast, manje grudi i sličnije su divljim ćurkama.Khaki Campbell ćurka
Ova vrsta ćurke je poznata po visokom stepenu proizvodnje jaja. One imaju tamnosmeđe perje i daju relativno velike količine jaja.White Pekin ćurka
Ovo su manje česte vrste ćurki koje su uglavnom dekorativne ili se koriste za proizvodnju specifičnih jela. One su bijele boje i imaju mekše meso nego ostale komercijalne vrste.Za razliku od domaćih, divlje ćurke koriste se uglavnom za lov i vrlo rijetko za ishranu. Zašto je to tako?
Razlika između domaće i divlje ćurke ogleda se u nekoliko ključnih karakteristika, uključujući porijeklo, izgled, ponašanje, ishranu i ukus mesa.
Evo nekih osnovnih razlika između ove dvije vrste ćurki:
Domaća ćurka (Meleagris gallopavo) je rezultat dugogodišnjeg selekcionog uzgoja i domaćestvacije divlje ćurke. Nastala je u Sjevernoj Americi, a danas se gaji širom svijeta u komercijalne i hobističke svrhe.Divlja ćurka (Meleagris gallopavo silvestris) je prirodna vrsta ćurke koja živi u divljini, naročito u šumama Sjeverne Amerike. Ova vrsta se može naći u raznim prirodnim staništima.
Domaća ćurka je obično krupnija i teža od divlje ćurke. Ima bijelu boju perja i veći grudni mišić zbog selekcije. Divlja ćurka ima tamnije perje s crnim prugama i manju masu u poređenju s domaćom ćurkom. Njen izgled je prilagođen za život u divljini i kamuflažu.
Domaća ćurka je obično društvena i manje stidljiva jer je odgojena u blizini ljudi. Često se uzgaja u velikim stadima na farmama. Divlja ćurka je divlja životinja i ima prirodni instinkt za samoodbranu. Ona je manje društvena i opreznija prema ljudima.
Pročitajte:Sindrom pada nosivosti kod živine
Meso domaće ćurke ima nešto drugačiji ukus od mesa divlje ćurke. Domaće meso obično je nježnije i sočnije zbog masnijeg uzgoja. Meso divlje ćurke ima intenzivniji ukus i manje masnoće zbog aktivnog načina života i prirodne ishrane.
Kada se radi o ukusima, valja istaći da je u većini svjetskih kuhinja ćureće meso posebno traženo. Vrlo često se zamjenjuje piletinom, ali postoje razlike i u ukusu i u kvalitetu. Evo nekih od njih.
Ćureće meso ima niži sadržaj masti u poređenju s pilećim mesom, posebno kada je u pitanju bijelo meso bez kože. To ga čini pogodnijim izborom za one koji žele smanjiti unos masnoća u ishrani.
Osim što ima manje ukupnih masti, ćureće meso sadrži manje zasićenih masti u odnosu na pileće meso. Smanjenje unosa zasićenih masti može pomoći u održavanju zdravlja srca.
Ćureće meso ima viši sadržaj proteina u odnosu na pileće meso. Proteini su važni za izgradnju mišića i održavanje zdravlja ćelija u organizmu.
Sadrži više niacina u odnosu na pileće meso. Niacin je važan za metabolizam i funkciju nervnog sistema.
Ćureće meso takođe je dobar izvor vitamina B6 koji ima ulogu u raznim metaboličkim procesima u organizmu.
Mnogi ljudi vole ukus i teksturu ćurećeg mesa, koji može biti sočniji i nešto intenzivnijeg ukusa u odnosu na pileće meso.
Nema komentara