Nije svaki baštovan u mogućnosti redovno brinuti o svojim biljkama tokom sezone: čupati korov, zalivati, prozračivati. Možda nije ni potrebno toliko naporno raditi? Ispostavlja se da paradajz može rasti gotovo bez zalivanja i odlično plodonositi uz minimalnu njegu.
Ključno je odabrati pravu metodu sadnje. Aleksej Aleksejevič Kazarin, amaterski baštovan iz Pskova, novinar i autor popularnih publikacija o baštovanstvu, sa više od 50 godina iskustva u vrtlarstvu, zaključio je da se pravim pristupom u baštovanstvu može dobiti dobar prinos iz godine u godinu s vrlo malo napora. Što se tiče paradajza, Kazarin preporučuje uzgajanje slijedeći “suvi zakon“, odnosno bez zalivanja tokom cijele sezone. O tome kako to funkcioniše, govorićemo u ovom članku.
Kako pripremiti paradajz za sadnju
A. A. Kazarin smatra da budući prinos paradajza ne zavisi o kvalitetu rasada, već o načinu sadnje. Ako sve napravite kako treba, čak i slabe i nejake biljke će postati jake i zdrave.
Prije presađivanja na stalno mjesto, rasad treba postupno navikavati na vanjsku temperaturu. Da biste to postigli, biljke treba izlagati na otvorenom ili u stakleniku/plasteniku tokom jedne nedelje, povećavajući vrijeme očvršćavanja od 10-15 minuta do četiri sata.
Prije sadnje potrebno je ukloniti sve listove s donjeg dijela stabljike i iskopati pod svakom biljkom produženi jarak dužine nešto veće od polovine biljke.
Šta staviti u sadnu jamu
U sadnu jamu treba staviti otprilike pola kofe komposta, šaku drvenog pepela i šaku superfosfata (mineralno đubrivo koje sadrži visoku koncentraciju fosfora u obliku rastvorljivih soli). Zatim sve to treba temeljno pomiješati sa zemljom i zaliti jamu s 5 litara vode, dodavši 1 g kalijevog permanganata.
Važno: Kazarin preporučuje da sadne jame budu dimenzija 60×70 cm kako bi sve biljke bile dobro osvijetljene;
Kako posaditi paradajz
Nakon što se voda upije, možete početi s sadnjom. Korijenje paradajza treba umočiti u “glinenu kašu”, postaviti biljku vodoravno u sadnu jamu s vrhom prema sjeveru, a zatim posuti donji dio stabljike tankim slojem zemlje debljine oko 5 cm.
Nakon toga ponovno treba obilno zaliti jamu (5 litara po biljci), vezati paradajz za kolac ili rešetku i pokriti tlo malčem. Nema potrebe za daljnjim zalijevanjem paradajza. Kazarin smatra da je čestom greškom vrtlara to što paradajz sade dublje, ne vodoravno, već vertikalno ili pod uglom. U tom slučaju korijenov sistem biljaka početno se nalazi u tlu na dubini većoj od 15 cm, gdje je količina korisnih mikroorganizama u tlu mnogo manja nego u gornjem sloju zemlje. Stoga horizontalno i plitko sadnja paradajza ima značajne prednosti.
Kako brinuti o paradajzu nakon sadnje
Nakon jedne ili dvije nedelje nakon sadnje, kada se zemlja u jamama osuši, paradajzi počinju “patiti” neko vrijeme, kako Kazarin primjećuje. Biljke u tom razdoblju vode borbu za preživljavanje. Tražeći vlagu, korijenov sistem intenzivno se razvija, pri čemu se iscrpljuje nadzemni dio biljke. Ali nakon 7-10 dana, grmovi postaju primjetno jači, oživljavaju i već u vrijeme plodonošenja imaju duge korijene koji mogu sami crpiti vodu i hranjive materije. Najvažnije je prevladati psihološku prepreku i ne zalijevati biljke, unatoč njihovom “jadnom” izgledu u početnoj fazi.
Dalja njega paradajza sastoji se samo od pravovremenog uklanjanja izdanaka. Najjače grmove možete uzgajati s dva ili čak tri stabla, jer snažne biljke mogu izdržati veće opterećenje. Listove na paradajzima ne treba uklanjati, jer su potrebni za hranjenje grma. Možete rezati samo žute i bolesne listove, kao i one koji zgušnjavaju sadnje i ometaju cirkulaciju zraka.
Prema Kazarinu, najučinkovitije đubrenje je van-korijensko. Za đubrenje biljaka ugljen dioksidom, vrtlar postavlja bačvu s tekućim kompostom (trava prelivena vodom) u stakleniku i povremeno miješa đubrivo. (Dakle, miješanjem đubriva u stakleniku oslobađa se ugljikov dioksid koji biljke apsorbiraju i koriste za fotosintezu). Povećanje sadržaja ugljen dioksida u zraku dovodi do intenzivnije fotosinteze, što rezultuje bržim razvojem biljaka i formiranjem plodova.
Autor ističe da paradajzi uzgojeni bez zalijevanja razvijaju dobro razvijen korijenov sistem i daju izvrsne prinose: više plodova i, osim toga, slatki su u usporedbi s kontrolnim biljkama koje su uzgajane s povremenim zalijevanjem.
Kazarin smatra da paradajz na ovaj način može biti uzgojen na bilo kojem tipu tla. Ideja ovog načina došla je autoru slučajno tokom putovanja na jug, gdje je vidio polja paradajza koji rastu bez zalivanja. Nakon toga, vrtlar je počeo eksperimentirati i pronašao svoj način sadnje koji omogućava biljkama da prežive u bilo kojim uvjetima.