Dešava se da sadnice paradajza ne rastu ili rastu sporije nego što bi mi to željeli. Postoji više razloga.

Moguće je da nemaju dovoljno svjetlosti, da nije optimalna temperatura ili da im treba
prihrana. Da bi se sadnice presadilę na otvorenom one trebaju da postignu odgovarajuću
visinu.

Prikazaćemo dva načina kako da ubrzate rast sadnica.

Rasadu paradajza osim prihrane, treba što više sunčeve svetlosti da bi dobro napredovao. Svjetlost je možda i najvažnija. Sadnice sad držim u prostoriji koja se ne greje i blizu
prozora. Napolju je najviše svetlosti, ali je kod nas još uvek hladno.

Sadnice paradajza treba iznositi, čim to vremenske prilike dozvole. Tokom dana dok je toplo da budu napolju, a zatim ponovo unositi, da noć provedu u toplom.

Plastična flaša

Cilj mi je bio da probam da ubrzam rast sadnica paradajza, stvarajući povoljne uslove kao u plasteniku. Pogledajte u videu kako izgleda sadnica paradajza koja je samo nekoliko dana bila prekrivena plastičnom flašom. Evidentno je da je ova sadnica bolje napredovala od ostalih. Pokazalo se kao prilično uspješno, pa sada to praktikujem za sve sadnice. Sječem flaše na odgovarajuću dimenziju. Zatim ih ştavljam preko sadnica. Tu će biti zaštićene od hladnoće, a imaće dovoljno svjetolosti i brže će porasti. Biće dovoljno dugačke da se, kad za to dođe vrijeme, presade na otvoreno.

Prihrana za sadnice

Druga mogućnost da unapredimo rast sadnica je prihranjivanje. Ali ne prihranjivanje bilo čim, nego rastvorom kvasca, mlijeka, šećera i vode. U bokal sipam 10 g suvog
kvasca. Zatim dodajemo 100 ml mlijeka. Na kraju sipamo jednu kašiku šećera. Miješati dobro dok se kvasac i šećer ne rastvore. Potom dodati 11 vede. Ovim rastvorom zaliti sadnice paradajza samo jednom pre nego što ga presadite na otvoreno. Ovo je odlična prirodna prihrana za mlade biljke. Kvasac služi da poraste tijesto, a u ovom slučaju može pomoći rast biljaka. Mlijeko je korisno kao prihrana, ali i protiv bolesti. Šećer odbija štetočine. Ovaj rastvor bi trebao da osnaži imunitet biljaka, a naravno i da ubrza njihov
rast.

Proizvodnja kupusa je moguća tokom cijele godine, a za ranu proizvodnju može da se iskoristi zemljište posle spanaća i salate. Na istu površinu kupus se može saditi posle 3-4 godine.

Tokom zime i ranog proljeća kupus se gaji u zaštićenom prostoru (visokim tunelima i plastenicima). Za ranu proljećnu proizvodnju najbolje je da se objekat grije. Optimalna temperatura za kupus je 18-20 stepeni Celzijusa. Ukoliko je temperatura viša ona usporava obrazovanje glavice.

Za sadnju kupusa na otvorenom, prva sjetva počinje tokom januara i februara, u toplim lejama i kontejnerima. Rasadjivanje se obavlja zavisno od vremena sjetve, vremenskih prilika i planiranog plasmana krajem februara, tokom marta i aprila.

U zavisnosti od predusjeva i planiranog roka proizvodnje, zavisi i obrada zemljišta. Za ranu proizvodnju na otvorenom, duboko oranje (na 35-40cm) obavlja se u jesen odmah nakon skidanja usjeva. Ukoliko se ore u rano proleće onda se dubina oranja smanjuje na 15-18 cm i zemlijšte se odmah površinski priprema.

Za osnovno đubrenje može da se koristi stajnjak u kombinaciji sa mineralnim đubrivom, a preporuka stručnjaka Mijušković Dragana iz savjetodavne službe je oko 40 tona stajnjaka po hektaru i NPK 8:16:24 ili slične formulacije u količini od 400-500 kg/ha.

Rasad kupusa za gajenje u zatvorenom prostoru rasađuje se u fazi sa 3-4 prava lista. Sadi se na rastojanju 50-60 cm između redova i 35-40 cm između biljaka u redu. Poslije sadnje neophodno je da se rasad obilno zalije. U toku vegetacije potrebno je zalivanje na svakih 7-10 dana sa oko 20 litara vode po kvadratu.

Pročitajte: Kako gajiti rani kupus na otvorenom polju

Rasad povrća proizvodi se na dva načina, prvi način je pikirani rasad, a drugi nepikirani rasad.

Prije početka proizvodnje rasada potrebno je dezinfikovati mjesto proizvodnje (plastenik), alate i opremu koja se koristi u proizvodnji. Konstrukcija plastenika sastoji se od dvije i/ili više UV folija. Kod ručno napravljenih plastenika dvije folije se pričvršćuju na konstrukciju plastenika na način da jedna ide preko, a druga ispod konstrukcije. Dok kod profesionalnih plastenika obe UV folije idu preko kontrukcije, a između njih se uduvava vazduh koji je ujedno i izolator temperature. Profesionalni plastenici su daleko efikasniji i potrebna je manja količina toplotne energije za zagrijavanje.

Zagrijavanje plastenika vrši se pomoću toplotne energije, a sistem zagrijavanja zavisi od odabira samog poljoprivrednog proizvođača. Najčešći sistem kod nas su metalne peći koje se postavljaju na sredinu plastenika, zatim postoji centralno grijanja toplom vodom, kao i noviji načini grijanja geotermalnom vodom i toplotnim pumpama. Najveća mana grijanja metalnim pećima je neravnomjerno raspoređivanje toplote tj. u blizini izvora toplote temperatura je najviša i obrnuto. Najbolje zagrijavanje plastenika postiže centralnim grijanjem, gdje su osilacije u visini temperature veoma male.

Pročitajte: Sjetva ranog povrća u negrijanim plastenicima

Prvi način proizvodnje rasada je pikirani rasad. Način uzgoja ovog rasada je da se sjeme posije u kontejnere bez rupa ili u kontejnjere sa brojem otvora od 160 do 200 tj. da se napravi gusta sjetva. Prvi se stavlja supstrat za sijanje i vrši se njegovo sabijanje do otprilike oko 1 centimetra ispid nivoa površine kontejnjera. Zatim se vrši sijanje sjemena, zagrtanje supstratom, lagano pritiskanje i uklanjanje viška supstrata. Poslije ovih izvršenih radnji, kontejnjeri se slažu na stolove i vrši se zalijevanje. Zalijevanje je najbolje obaviti u par intervala sa manjim normala i vremenskom razlikom između intervala od minimalno pola sata. Razlog ovakvog načina zalijevanje je da dobijemo potpunu zasićenost supstrata vodom, i da nam je poslije lakše održavati vlažnost supstrata koji je uz odgovarajuću temperaturu vazduha glavni faktor klijanja i nicanja.

Rasad se pikira kada biljka bude u fazi prva dva lista. Pikiranje se može obavljati u PVC čaše ili kontejnjere sa manjim brojem otvora u zavisnosti od izbora samog poljoprivrednog prizvođača. Poslije pikiranje najbolje je uraditi zalijevanje fungicidim na bazi propamokarb-hidrohlorida, a peti dan poslije pikiranje izvršiti prihranu NPK đubrivima formulacije 1:4:1 u količini od 30 grama u 10 litara vode zbog boljeg ukorijenjavanja i razvoja korijena. Sledeća prihrana se vrši kada rasad dostigne polovinu svoje visine, od predviđene, NKP đubrivima formulacije 1:1:1 u količini od 30 do 40 grama u 10 litara vode ukoliko se vrši zalijevanje ili 0,1-0,2 grama po biljci ukoliko se vrši rasipanje đubriva pa zalijevanje. Fungicidima na bazi bakra uraditi preventivnu zaštitu protiv bakterioza i/ili plamenjače, a isto tako insekticidima na bazi flanikamida ili acetamiprida protiv lisnih vaši.

Pročitajte: Šta je pikiranje paradajza i kako se izvodi?

Nepikirani rasad se proizvodi na isti način kako i pikirani samo se ne vrši pikiranje, već biljka ostaje na istom mjesto do presađivanja u plastenik ili polje. Za proizvodnju ovog rasada koriste se PVC čaše ili kontejnjeri sa većim brojem otvora, najčešće sa 40 ili 60 otvora. Prihrana i zaštita ne pikiranog rasada je ista kao i kod pikiranog.

Za oba načina proizvodnje rasada važe isti mikroklimatski uslovi u plasteniku. Poslije sijanja, zalijevanja i slaganja kontejnjera vrši se zagrijavanje plastenika. Dnevne temperature u plasteniku ne bi trebale da budu veće od 35 stepeni, a noćne ne bi trebale da budu niže od 25 stepeni. Vlažnost supstrata održavati konstantnom do nicanja biljaka. Na ovaj način klijanje i nicanje biljka trebalo bi da bude u roku od pet do sedam dana. Poslije nicanje dnevne temperature trebaju da budu u rasponu od 25 do 27 stepeni, a noćne od 20 do 22 stepena do pikiranja rasada. Kako rasad raste i razvija se tako i temperature trebaju da budu niže.

Kod oba načina proizvodnje rasada veoma važan proces je i kaljenje rasada. Ovaj proces se sastoji od prilagođavanja rasada uslovima gdje će nastaviti rast. Tako da u ovom procesu dnevne i noćne temperature izjednačavamo sa trenutnim vremenskim uslovima tj. ne vršimo dodatno zagijavanje i plastenici su otvoreni u toku noći i dana. Kaljenje počine najkasnije deset dana prije iznošenja rasada i odvija se postepene u prva dva, tri dana.

Vrijeme je za sjetvu jer se proljeće bliži. Potrebno je pregledati sjeme. Tokom svake sezone ostane nam izvjesna količina sjemena koju nismo posijali ili kojoj je istekao rok deklarisani sjetve. Najbolje je unaprijed utvrditi stepen klijavosti tog sjemena kako bismo olakšali rad tokom sjetve.

Podrazumijevamo pod klijavim sjemenom broj sjemenki koje su proklijale, izražen u postocima (%), u odnosu na ukupan broj posijanih sjemenki.

Važno je osigurati da se sjetva obavlja s klijavim sjemenom sposobnim za razvoj novih biljaka. Preporučuje se provjeriti klijavost sjemena testom 2 do 5 sedmica prije sjetve. Za takve testove potrebna je manja količina sjemena (minimalno 10 sjemenki).

Brzi test – Sjeme potopiti u rastvor soli

Najlakši i najbrži način utvrđivanja klijavosti sjemena je da se uzorak sjemena potopi u slabi rastvor kalijumpermanganata. Klijavo sjeme će potonuti na dno, a štura, “mrtva” će isplivati na površinu.

Isti učinak će imati i potapanje sjemena u slabi rastvor soli. Prvo se napravi slabi rastvor soli od 3% do 5% i sjemenke se spuste u rastvor, lagano promiješa i ostavi 10 do 15 minuta. Sjeme krastavca se potapa u rastvor 30g soli i 1l vode, a sjeme paprike, paradajza, patlidžana, kupusa se potapa u rastvor 50g soli i 1l vode. Štura zrna će isplivati na površinu.

Ovo je brzi test koji se često koristi u sjetvi krastavca i kojim se uklanjaju šture sjemenke krastavca. Nakon ovog testa potrebno je sjemenke krastavca dobro isprati vodom i što prije posejati. Ukoliko nećemo pristupiti sjetvi sjemenke je potrbno osušiti.

Pripremiti klijalište

Deset ili više sjemenki se uzme od količine koju imamo i položi na ovlaženu gazu, salvetu ili papirni ubrus i odozgo pokrije sa drugim navlaženim komadom. Ovako pripremljeno klijalište se stavi u tanjir i prekrije tankom najlonskom folijom ili se stavi u rar kese (bolje čuvaju vlagu). Čuva se na sobnoj temperaturi (najbolje na temperaturi od 18 do 20ºC) i pazi da je gaza uvijek dovoljno vlažna.

U zavisnosti od vrste i sorte sjemenke će proklijati nakon nekoliko dana. Vaše je da izbrojite broj klijavih zrna. Prilikom brojanja treba obratiti pažnju i na zrna koja su klijala, ali koja pokazuju različite abnormalne pojave (pojava samo korijena ili samo nadzemnog dijela, razni drugi deformiteti koji će dovesti do ugunuća klijanca). Ovakva zrna ubrojiti u zrna koja ne razvijaju biljke tj. u “mrtva” zrna.

Pročitajte: Sjetva povrća u rano proljeće

Za ispitivanje sjemena tikvice, tikve može se koristiti trik sa elektrostatičkim nabojem plastične boce. Suvo sjeme se položi u tankom sloju. Plastična boca se protlja i kada nastane statički naboj prijeđe se iznad sjemenki na visini od 1 do 2cm. Šture/prazne sjemenke će se zalijepiti za bocu. Ovaj postupak treba ponoviti nekoliko puta.

Broj dana za klijanje

Različitim kulturama je potreban i različit broj dana da bi klijale i nikle. Sjeme repe, repice, cvekle, dinje, krastavca, pasulja, kukuruza, graška klija nakon 5 do 7dana. Nakon 10 dana pojavljuju se mlade biljke nekih sorti pasulja, tikvice, tikve, kupusa, patlidžana, zelene salate, luka iz sjemena, paradajza, šargarepe, lubenice. Celer, kopar, peršun, paštrnjak, paprika trebaju i više od 2 sedmice da proklijaju i niknu. Sjemenu špargle je potrebno i preko 3 sedmice da proklija i nikne.

Nakon pojave klijanaca utvrđuje se koliki je procenat sjemena sa klicama:

• 0% – sjeme je potpuno nepodesno za sjetvu, mrtvo sjeme;
  20% – sjeme sa veoma malom klijavošću, opravdana sjetva samo ako se radi o vrsti i sorti čije se sjeme teško nabavlja i koju želimo očuvati, najbolje je ovakvo sjeme posijati u zatvorenom prostoru gdje možemo nadzirati većinu uslova nicanja;
  50% – sjeme srednje moći klijavosti, ovo sjeme se može posijati u vrt, ali uz povećanje sjetvene norme za 50%;
  80% – sjeme dobrih klijavih karakteristika;
  95% – sjeme odličnog kvaliteta.

S prvim naznakama proljeća, odnosno čim sunce zagrije zemlju, počinje i povrtarska sezona na otvorenom. No, da li znate kad je najbolje početi sa sjetvom, te kako da se najbolje pripremite?

Kada je vrijeme da se sije?