Naslovnica Blog Stranica 55

Koja šljiva daje dobru rakiju, a koja pekmez: Evo odgovora

Pod nazivom rakijske sorte šljive podrazumevaju se autohtone domaće sorte. Skromnih su zahtijeva za uspijevanjem. Nisu probirači zemljišta. Obično se gaje u uslovima ekstenzivne agrotehnike i pomotehnike. Veoma su rodne, ali često rađaju alternativno. Otporne su na prouzrokovače bolesti. Plod je sitan, ispod 20 grama. Koriste se uglavnom za preradu u rakiju, odakle i potiče njihov naziv.

Crvena ranka (Crvenjača, Darosavka, Šumadinka) je rasprostranjena u svim rejonima šljive u Srbiji, a najviše u Pomoravlju, Šumadiji i Toplici. U Rumuniji i Moldaviji se sreće pod imenom Rosior varatic. Sazrijeva početkom avgusta. Stablo je srednje bujno, sa širokopiramidalnom krunom. Grane su krte i lako se lome pod teretom roda ili uslijed olujnih vjetrova. Dosta je adaptivna na ekološke uslove. Uspijeva na siromašnijim i suvljim zemljištima nego Požegača. Na mraz je osetljivija od Požegače. Relativno je otporna na prouzrokovače gljivičnih bolesti. Može se razmnožavati izdancima. Samobesplodna je sorta. Kod nje je izražena muška sterilnost, tako da nema funkcionalno sposobnog polena u anterama. Oprašivači su sorte Metlaš, Trnovača. Vrlo je rodna, jedna od najrodnijih rakijskih sorti šljive. Plod je sitan oko 17 gr, jajastog oblika, crveno-plave boje. Meso je zelenkasto-žute boje, sočno, prijatnog, slatko-nakiselog ukusa. Daje rakiju vrhunskog kvaliteta. Pored toga, može se koristiti za potrošnju u svježem stanju i preradu u pekmez. Sejanci i izdanci se koriste kao podloga za šljivu i kajsiju.

Metlaš (Dragačevka) smatra se najstarijom domaćom sortom šljive. Rasprostranjena je u okolini Čačka. Sazrijeva sredinom avgusta. Stablo je bujno, sa metlastom krunom. Grane su krte i lako se lome. Otporna je na prouzrokovača plamenjače, a osetljiva na prouzrokovača rupičavosti lišća. Jedna je od najosetljivijih sorti na oštećenja debla od mraza. Bolje podnosi teža zemljišta nego Crvena ranka. Samooplodna je i vrlo rodna sorta. Plod je sitan, oko 15 gr, okruglasto-jajastog oblika, crveno-plave boje. Meso je zelenkasto-žute boje, meko, slatkog ukusa. Daje kvalitetnu rakiju. Izdanci se koriste kao podloga za šljivu.

Crnošljiva (Drenovka) je rasprostranjena u okolini Čačka. Sazrijeva u drugoj polovini avgusta. Stablo je bujno. Samooplodna je sorta. Kasnije prorodi, a rađa redovno i obilno. Otporna je na mrazeve, bolesti i štetočine. Plod je sitan, ovalnog oblika, tamnoplave, skoro crne boje. Daje rakiju srednjeg kvaliteta. Sejanci i izdanci se koriste kao podloga za šljivu i kajsiju.

Trnovača (Cerovački piskavac) je raspostranjena u okolini Užica. Sazrijeva krajem avgusta. Stablo je bujno. Vrlo je skromna u pogledu zahtijeva prema zemljištu i agrotehnici. Samooplodna je sorta, dobre rodnosti. Plod je sitan, 18 gr, ovalnog oblika, crveno-plave boje. Daje rakiju osrednjeg kvaliteta. Izdanci se koriste kao podloga za šljivu.

Moravka je raspostranjena u dolini Južne i Velike Morave. Sazrijeva desetak dana prije Požegače. Otporna je na prouzrokovača plamenjače. Plod je sitan, jajastog oblika, tamnoplave boje, sličan Požegači. Meso je sočnije nego kod Požegače, ali je kiselije i manje aromatično. Djelimična je cjepača. Po kvalitetu ploda i rakije zaostaje za Požegačom.

Bjelošljive predstavljaju populaciju velikog broja biotipova šljive koji se odlikuju bijelom bojom ploda. Sazrijevaju uglavnomu drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta. Lako se razmnožavaju izdancima, a takođe i sjemenom koje ima visok stepen klijavosti. Plod je sitan do srednje krupan, okruglastog ili ovalnog oblika, zelenkasto-žute boje pokožice, prekriven bjeličastim pepeljkom. Neke su cjepače, a neke glođuše. Uglavnom se koriste za proizvodnju rakije koja je slabijeg kvaliteta. U manjoj mjeri se koriste za potrošnju u svježem stanju ili preradu u džem. Dobre su kao podloga za kajsiju (sejanci i izdanci).

Izvor: Biljana Nikolić iz PSS Smederevo / agrobiznis.rs

Pucanje i deformacija plodova paradajza

Fiziološki poremećaji nisu posljedica dejstva patogenih organizama, već su nastali zbog promjena u fiziološkim procesima same biljke. Kod paradajza i ostalog plodovitog povrća, najčešći fiziološki poremećaj je  pucanje plodova, poremećaj u rastu – tzv.mačije lice, trake plutastog tkiva na pokožici ploda, ožegotine od sunca i vršna trulež plodova paradajza.

Pucanje plodova

Kod paradajza se razlikuju dva tipa pucanja plodova: radijalno i koncentrično pucanje. Radijalno je posljedica padavina, odnosno natapanja poslije izraženo suvog perioda. Koncentrično pucanje je posljedica zadržavanja vode na plodovima i njihovog izlaganja direktnim sunčevim zracima.

Deformacija plodova (mačije lice)

Kod ovog fiziološkog poremećaja plod je potpuno deformisan i više nema tržišnu vrijednost. Ova promjena je posljedica temperaturnog šoka tokom cvjetanja i oplodnje. Niske dnevne temperature u vrijeme cvjetanja (15-18 C), kao i niske noćne (10-15 C) su kritične za pojavu ovih deformacija. Gajenjem paradajza u zaštićenom prostoru i kontrolom temperature u vrijeme cvjetanja, znatno se smanjuje mogućnost nastanka deformisanih plodova. Takođe, postoje razlike između sorata i hibrida prema sklonosti ka ovoj pojavi.

Uzdužne trake plutastog tkiva na pokožici

Ova pojava na plodu čini manju štetu. Uzroci nastanka deformacije nisu u potpunosti objašnjeni i različiti su u zavisnosti od hibrida i sorti paradajza.

Sve o vršnoj truleži plodova paradajza saznajte na linku ispod:

Vršna trulež paradajza: metode sprečavanja ove pojave

Izvor: dipl. inž. Radojka Nikolić, PSSS Kruševac

Šta se sadi, a šta NIKAKO ne smije uz KROMPIR

Kada planirate svoju baštu, krompir zna da bude izazov. Mnogim biljkama prija blizina krompira, ali postoje i određene biljke koje treba izbegavati da sadite u njegovoj blizini. Razumijevanje principa udružene sadnje pomoći će vam da naučite kako najbolje planirati uzgoj krompira. Dobar plan za sadnju posebno je važan u malim baštama ili gde god je potrebno pažljivo planiranje prostora. Saznajte koje biljke čine najbolje i najgore prateće kulture za krompir.

Najbolje prateće biljke za krompir

Krompir raste duboko u zemljištu, što znači da će najbolji saputnici biti nadzemne biljke  koje ne ometaju krtole krompira. Ipak, neko korenasto povrće je takođe korisno jer pomaže u odbijanju štetočina. Evo liste najboljih biljaka za krompir:

Povrće

  • Kupus i drugi članovi porodice kupusnjača (brokoli, prokelj, kelj, karfiol)
  • Kukuruz
  • Ren
  • Zelena salata
  • Grašak
  • Rotkvica
  • Mladi luk
  • Spanać

Začinsko bilje

  • Bosiljak
  • Korijander
  • Kamilica
  • Selen
  • Majoran
  • Peršun
  • Majčina dušica

Ukrasno bilje/cvijeće

  • Macina trava
  • Neven
  • Potočarka
  • Petunija
  • Žumenica
  • Vratić
  • Hajducka trava

Zelena salata, spanać, mladi luk i rotkvice je povrće sa plitkim korijenom, pa su ove biljke idealne za popunjavanje prostora između krompira. Pošto se krompir bere kasno u sezoni, najbolji izbor za sadnju oko krompira je povrće iz rane sezone, koje će biti ubrano mnogo prije nego što budete morali da gazite po bašti da biste iskopali krompir.

Za nekoliko biljaka se kaže da poboljšavaju ukus krompira, uključujući mrtvu koprivu, ren i neven, iako ništa od toga nije naučno dokazano.

Pasulj i druge mahunarke su dobri saputnici za povrće koje voli azot, jer povećavaju nivoe azota u zemljištu.

Smatra se da ren čini krompir otpornim na štetočine i bolesti, a petunije i alisum će takođe privući korisne insekte koji se hrane insektima koji napadaju krompir. Među biljkama koje odbijaju štetočine su vratić, korijander i macina trava.

Biljke koje su loši pratioci krompira

Pravilne tehnike udružene sadnje takođe mogu značiti da se neke biljne vrste ne stavljaju blizu jedne druge, jer imaju negativan uticaj jedna na drugu. Na primer, pojedine biljke:

⇒ Negativno utiču na ukus drugih biljaka

⇒ Privlače iste destruktivne insekte

⇒ Takmiče se za sunčevu svjetlost, hranljive materije u tlu ili prostor

⇒ Podložne su istoj bolesti

Krompir je član porodice pomoćnica, pa izbjegavajte sadnju krompira u blizini drugih članova ove porodice kao što su paprika, paradajz, patlidžan i bamija. Takođe, izbjegavajte sadnju krompira na istoj lokaciji na kojoj su nedavno uzgajane biljke iz porodice pomoćnica.

Pošto dijele mnoge gene, svi članovi porodice usjeva su podložni istim bolestima i štetočinama. Postavljanje biljaka iz ove porodice blizu stvara optimalne uslove za napredovanje određenih gljivičnih i bakterijskih bolesti. Pridržavajte se najboljih praksi plodoreda i sačekajte pune dve godine pre nego što ponovo posadite članove iste porodice useva na istoj lokaciji.

Izbjegavajte da uz krompir sadite sledeće biljke:

  • Šargarepa
  • Krastavac
  • Plavi patlidžan
  • Komorač
  • Bamija
  • Luk
  • Paprika
  • Bundeva
  • Malina
  • Suncokret
  • Paradajz
  • Repa

Kakva su vaša iskustva sa urduženom sadnjom?

Izvor: Agromedia / The Spruce

Kada je bolje zalivati baštu i cvijeće, ujutru ili uveče?

Navodnjavanje biljaka i cvijeća u pravo vrijeme doprinijeće da brže napreduju i da se ne osuše u ljetnjim danima.

Mnogi smatraju da je jutarnje zalivanje bolje nego večernje. Međutim, odgovor nije tako jednostavan. Ujutru je bolje koristiti nadzemne uređaje, poput prskalica, jer će se tako lišće osušiti na vrijeme i neće doći do gljivičnih oboljenja. Ako je riječ o biljkama koje ne vole da se zalivaju po lišću već samo pri bazi, onda radite tako, pomoću crijeva.

Ukoliko vam je zgodnije da biljke i cvijeće zalivate uveče, pobrinite se da vodu sipate pravo u dio gdje je korijen i gdje biljkama voda najviše treba.

Zalivanje biljaka

Jednogodišnje biljke imaju plitak korijen i mogu da istolerišu kada se ljeti osuši nekoliko centimetara zemlje. Zato ćete morati da ih zalivate često, čak i svakodnevno kada je ljeti vruće.Višegodišnje biljke imaju dublje korijene koji omogućavaju da prežive period suše i mogu se zalivati jednom do dva puta sedmično, polako i u više navrata (sačekate da zemlja upije vodu, pa zalijete još jednom).

Navodnjavanje biljaka i cvijeća u pravo vrijeme doprinijeće da brže napreduju i da se ne osuše u ljetnjim danima.

Zalivanje povrća

Povrću je potrebna dodatna voda za vrijeme toplotnih talasa – karfiol, celer, krastavac, paprika, tikvice zahtijevaju konstatno vlažno tlo da bi proizvele dobre plodove. Zalivajte ih rano ujutro (oko 6 sati) kako bi biljka stigla da uzme vodu prije nego što nastupi vrućina i kako bi sunce osušilo lišće.

Zalivanje cvijeća u saksiji

Kada je riječ o biljkama u saksijama, voda funkcioniše gotovo poput prihrane: biljke koje imaju dovoljno vode pokazuju bujan rast, dok biljke koje tek treba da se navodnjavaju izgledaju uvelo. Možete ih zalivati i dva puta dnevno kada su velike vrućine i to jednom ujutro i jednom uveče. Važno je da zemlja bude vlažna, ali ne prepuna vode.

Šta da radite ako su biljke počele da venu?

Ukoliko vam je omiljeno cvijeće klonulo, to može da se desi zbog štetočina i bolesti, čak i prekomijernog zalivanja. Cvijeće može da klone zbog vrućine, ali se oporavi kada sunce zađe. Preporuka je da pregledate biljke uveče prije zalivanja i utvrdite da li je riječ o toploti ili štetočinama. Vremenom ćete naučiti da prepoznate na koji način reaguju na toplotne talase, piše Najžena.alo.rs.

7 BESPLATNIH PRIHRANA za biljke direktno IZ vaše KUHINJE

Baštovanstvo ne mora da bude skup način proizvodnje hrane, samo kada znamo kako da uštedimo. Ovo je 7 stvari koje uglavnom svi imamo kod kuće, a koje mogu da budu odlična besplatna prihrana za povrće i cveće.

Iako je kupovno đubrivo jednostavnije koristiti, kada odaberete da živite na selu ili živite u gradu i bavite se urbanim baštovanstvom, poljoprivredne apoteke nisu uvek u blizini. Osim toga, iskusni baštovani izbegavaju upotrebu kupovnih đubriva i prihrana, jer dobro znaju da u svojoj kuhinji imaju prihranu koja je potrebna biljkama. Na taj način štede novac i vreme. Pogledajmo šta sve možete da iskoristite direktno iz vaše kuhinje.

Soc od kafe

Ako dan započinjete šoljicom kafe ili je pijete u pauzama, nemojte bacati talog. Ukoliko ga prosušite i dodate u zemlju, on će je obogatiti azotom, kalijumom i magnezijumom. To su sve vitalni hranljivi sastojci za rast biljaka. Važno je upamtiti da ne dodajete često i mnogo, zato što talog od kafe može da promeni pH vrednost tla, što može da utiče na biljke kojima je potrebna određena ravnoteža kiselosti zemlje.

Sadržaj iz vrećica čaja

Koliko su lekovite biljke dobre za nas, toliko su dobre i za druge biljke. Ako ne pijete kafu, već čaj, sačuvajte iskorišćene vrećice. Prosušite ih i prespite sadržaj u neku teglu. Na primer, sadržaj iz vrećice čaja od kamilice odličan je za zaštitu biljaka od raznih patogena.

Ljuske jaja

Ljuske jaja su fantastičan izvor kalcijuma. Važno je oprati ljuske i pustiti da se osuše, te ih samleti. Možete ih dodati oko baze već posađenog paradajza. Njemu je potrebno više kalcijuma nego drugim biljkama.

Voda iz akvarijuma

Ukoliko imate akvarijum, nemojte bacati vodu kada je menjate, već je iskoristite u bašti ili za biljke u saksijama. Ova voda osigurava biljkama vitamine bez ikakvih dodatnih korak, navodi Offthegridnews.

Drveni pepeo

Svi koji imaju kamin ili šporet na drva imaju besplatno đubrivo. Na ovaj način dodaju se mnogi minerali, a najviše kalijum i kalcijum karbonat. Jako je važno upamtiti da, kada dodate drveni pepeo, ne dodajete ništa više. Takođe, ako je zemlja u bašti alkalna, ne treba da koristite pepeo. Osim što hrani biljke, pepeo je poznat po tome što drži puževe dalje od biljaka.

Banane

Kore od banana možete kompostirati ili ih, jednostavno, sitno iseckati i staviti u baštu kod biljaka. Kora se brzo razgrađuje i ne proizvodi neprijatan miris. Osim što će nahraniti biljke kalijumom, kora od banane, takođe, odbija štetočine.

Nekuvano mleko ili mleko u prahu

Pomešajte jedan deo mleka i četiri dela vode. Mleko je fantastičan izvor kalcijuma za ljude i za biljke. Posebno je dobro za paradajz. Mleko, takođe, pomaže kod čestih bolesti tikvica, paradajza i paprika.

Za kraj, ne zaboravite da ostatke od voća i povrća stavljate u kompost. Umesto da kupujete supstrate možete praviti svoj kompost i obogatiti zemlju hranljivim materijama potpuno besplatno.

Provjereni recept za prihranu paradajza, biće veći i sočniji

Za razliku od mnogih drugih biljaka, paradajz sadite duboko u zemlju, tako da samo jedna trećina viri van. Odaberite sunčano svjetlo jer on treba barem šest sati svjetla i topline

Na balkonu i u vrtu paradajzi, su, posebno mini, ukusan obrok i genijalna dekoracija. No, mnogi koji su se okušali u uzgoju paradajze znaju kako valja slijediti određena pravila da bi osigurali sočne i bujne plodove.

Paradajz posadite u lončanice, lijehe ili plastične saće i to kada sadnica dobije pet-šest listova. Za razliku od mnogih drugih biljaka, paradajz sadite duboko u zemlju, tako da samo jedna trećina viri van. Odaberite sunčano svjetlo jer on treba barem šest sati svjetla i topline. Jedino na što morate pripaziti je dovoljan razmak između samih lončanica ili tegli. Ako ih pregusto sadite i postavite, nećete osigurati dobru cirkulaciju vazduha.

Nemojte koristiti klasičnu vrtnu zemlju za uzgoj paradajza. Tlo mora biti rahlo, plodno, dobro drenirano, neutralno ili čak blago kiselo. Izbjegavajte tlo s većim udjelom gline jer će to ugušiti korijen, prenosi Večernji list.

Pažljivo sa zalijevanjem

Paradajza se svrstava u usjeve sa srednjim zahtjevima za vodom. Zalijevajte je redovno, ali umjereno. Uvijek prvo opipom ustanovite do koje je mjere tlo vlažno ili suvo prije nego što započnete sa zalijevanjem. Takođe, izbjegavajte zalijevanje cijele biljke i ploda kako biste smanjili mogućnost gljivica.

Dajte podršku stabljici

Kako veliki i bogati paradajzi mogu predstavljati teret za biljku, morate joj dati podršku ili u obliku koca, ljestvi ili kaveza.

Ne zaboravite na kalijum

Dok raste, paradajz treba veće količine kalijuma. Ako se dogodi da njegov plod bude zelene boje prema peteljci, to je najzorniji znak kako je u tlu premalo ovog minerala. Unosite ga u većim količinama.

Odličnu prihranu možete napraviti i sami i to od otpadaka iz kuhinje. Gnojivo napravljeno od ljuski jajeta možda zvuči čudno, ali može biti nevjerovatno djelotvorno zahvaljujući visokim nivoima kalcijuma, kalija, fosfora i magnezijuma koji se nalaze u njima. Ljuske jaja u vrtu ipak mogu biti čudotvorne. Međutim, nemojte jednostavno bacati ljuske jaja uz stabljiku. ‘Isperite i osušite ljuske jaja, zatim ih zdrobite u male komadiće ili ih sameljite u prah’, savjetuje Nadezhda Yaneva, stručnjakinja za vrtlarstvo i biljke. ‘Zatim pospite zdrobljene ljuske ili prah oko baze paradajza.’

Kakvo gnojivo odabrati?

Ako imate malo plodova ili oni nisu veliki i sočni, vjerovatno paradajzi dobijaju premalo fosfora, a previše azota. Potrebno je tlo osvježiti gnojivom koje ima više fosfora nego azota.

Redovno orezujte

Tokom rasta važno je pažljivo orezivati privrške, kako ne bi crpili svu vodu biljci, prenosi N1.

ZA KRUPNIJE plodove PARADAJZA koristite listove tikvica: Savršena PRIORDNA prihrana

Listovi tikvice i tikvenjača imaju veliku koncentraciju kalijuma, te se u organskoj proizvodnji povrća ili eko i bio bašti koriste za folirajnu prihranu povrća.

Listovi tikvica i tikvenjača su odlični za pravljenje pripravka za folijarnu prihranu (prihranu preko lista) biljaka koje su pod stresom (posebno kada je suša), kao i za prihranu paradajza, paprike, patlidžana i svih biljaka koje donose plodove. Rastvorom se tretira biljke u fazi rasta plodova.

Pročitajte: Okopavanje i prihranjivanje paradajza

Pripravak od listova tikvice

Beru se listovi sa drškama. Dovoljno je 300-400 grama lista. Sa jedne biljke se seče jedan, do dva lista, ne više. Listovi tikvice sa drškama se prokuvaju u 5 litara vode, izgnječe i procede, objašnjava Trag biljke. Rastvor se ne razblažuje. Biljke se ovim rastvorom tretiraju prepodne – folijarno. Mogu se tretirati na svakih 7-10 dana.

Evo 5 razloga zašto okopavati usjeve nakon svake obilnije kiše

Okopavanje pomaže biljkama da bolje rastu, omogućava im da iskoriste svu dostupnu vodu i čini tlo zdravijim.

Tu su pravila kada i kako provesti ovu mjeru.

Obilne kiše s pljuskovima uobičajene su u ovo doba godine. Dobrodošle su većini usjeva, osim ako ne dolaze s ledo i jakim vjetrom, a što je zadesilo neka područja posljednjih dana.

Nakon takvih kiša potrebno je pružiti pravilnu njegu biljkama i primijeniti odgovarajuću agrotehniku. Povrće, voće i ratarski usjevi, u ovakvim su uslovima podložni uticaju raznih bolesti, nametnika, ali i rastu korova.

Jedna od mjera koju svakako treba obaviti, čim se može ući u vrt ili polje je okopavanje usjeva.

Evo 5 razloga zašto okopavati usjeve

1. Razbijanje pokorice

Nakon kiše često puta uslijede visoke temperature. Površinski sloj tla se stvrdnjava te se stvara površinka kora koja otežava prodiranje vazduha, vode i hranjivih materija do korijena biljaka. Okopavanjem se pokorica razbija, što poboljšava uslove za rast biljaka.

2. Prozračivanje tla

To što je dio biljke pod zemljom, ne znači da ne treba vazduha. Okopavanje omogućava njegov bolji protok, a što je ključno za zdravlje korijena i mikroorganizama u tlu. Oni igraju ključnu ulogu u razgradnji organskih materija i dostupnosti hranjiva za biljke. Dobra aeracija pomaže i u sprečavanju nakupljanja štetnih gasova.

3. Održavanje vlage

Ovom se mjerom smanjuje površina tla izložena direktnom suncu i vjetru, a time i gubitak vlage isparavanjem. Poroznost tla omogućuje bolju apsorpciju vlage koja dolazi sa sljedećom kišom, ali i svakom rosom.

4. Kontrola korova

Kiša potiče klijanje i rast korova. Ovom vrstom obrade se oni uklanjaju prije nego što mogu ozbiljno konkurisati usjevima za hranjive tvari, vodu i svjetlost.

5. Poboljšanje strukture tla

Ovisno o vrsti tla, naročito ona koja su siromašna humusom, mogu se zbiti nakon kiše što otežava rast korijena i smanjuje poroznost. Okopavanje pomaže u održavanju rahle strukture tla, što olakšava rast korijena i bolju infiltraciju vode.

Držite se pravila

Pazite da zemlja nije prevlažna jer će vam se lijepiti za motiku, odnosno kultivator.

Ovu radnju obavljajte rano ujutro ili kasno poslijepodne kada su temperature niže, što je manje stresno za biljke. Takođe, sprečava se isušivanje tla koje može nastati uslijed jakog sunca.

Obrada dubine 2 do 5 cm je uglavnom dovoljna za razbijanje pokorice i uklanjanje korova.

Mjeru provodite redovno. Ovisno o tipu usjeva i uslovima, okopavanje može biti potrebno svakih nekoliko sedmica, prenosi Agroklub.

Kako razmnožiti paradajz iz zaperaka?

Matična biljka paradajza mora biti zdrava, zaperak dug oko 10 do 15 cm, zdrav, bez znakova bolesti ili oštećenja

Imate omiljenu sortu paradajza i voljeli biste je razmnožiti? Dovoljno je uzeti bočni izdanak, takozvani zaperak koji raste iz pazuha lista, između glavnog stabla i grane.

Matična biljka paradajza mora biti zdrava, zaperak dug oko 10 do 15 cm, zdrav, bez znakova bolesti ili oštećenja. Pažljivo ga odsijecite pritom pazeći da ne oštetite glavnu stabljiku.

zakidanje zaperaka paradajza
Foto: agrosavjet.com / zakidanje zaperaka paradajza

Dva su načina na koje ih možete ukorijeniti – u vodi ili sadnjom u zemlju.

Ukorjenjivanje u vodi

Stavite ih u posudu s vodom tako da je donji dio uronjen, a listovi iznad vode. Mijenjajte je svakih nekoliko dana. Korijeni će početi rasti za oko 1 do 2 sedmice.

Kada budu dugi oko 5 cm, posadite ga u zemlju kao što biste običnu sadnicu paradajza.

Ukorjenjivanje u zemlji

Drugi način je ukorijenjivanje u zemlji. Nakon što ste ih odsjekli, posadite ih u vlažnu, dobro dreniranu zemlju. Zalijte ih i stavite na svjetlo mjesto, ali ne direktno na sunce. Može to biti u manjoj posudi iz koje ćete ga kasnije presaditi ili u većoj u kojoj će ostati cijelo vrijeme.

Korijeni će se početi razvijati unutar nekoliko sedmica. Lagano ga povucite da vidite pruža li otpor, što je znak da se ukorjenio.

Korisni savjeti

Paradajz voli puno sunca, pa osigurajte da vaše nove biljke dobiju dovoljno svjetla. Redovno ih zalijevajte, ali ne prekomjerno.

Pratite iz zbog znakova bolesti ili štetnika te intervenirajte po potrebi.

Sprječava plamenjaču, pepelnicu, suzbija krompirovu zlaticu i kupusnu muvu a imamo je svi u kući

Ukoliko ste pobornik organske proizvodnje bez upotrebe hemijskih preparata, radovaće vas informacija da jedno sredstvo iz kuhinje deluje i kao fungicid i kao insekticid na različitim kulturama.

U pitanju je soda bikarbona ili natrijum bikarbonat. Mi vam predstavljamo recepte za pripremu preparata od sode bikarbone koji će delotvorno uticati na vaše biljke i pospešiti vašu proizvodnju na sasvim prirodan način. U pitanju su preparati za rešavanje 8 problema u proizvodnji.c

Kako djeluje?

Soda bikarbona deluje tako što listove tretiranih biljaka pretvara u alkalnu sredinu koja sprječava širenje neželjenih gljivica stvarajući im nepogodnu sredinu za razvoj. Ovo suzbija klijanje gljivičnih spora.

Pored toga što se može koristiti kao insekticid i fungicid u organskoj proizvodnji, soda bikarbona se koristi i sa eliminisanje korova u zemljištu.

Još jedna pozitivna stvar kod ove kuhinjske namirnce je ta da ne pokazuje agresivnost prema korisnim insektima što je veoma važno. Preparati u nastavku se lako pripremaju, ne iziskuju previše vremena i sadrže namirnice iz domaćinstva, te su ekonomični.

Važno je napomenuti da kada se primjenjuju u formi fungicida ili insekticida to treba da se čini rano ujutro ili predveče da bi se spriječile opekotine lišča tretiranih biljaka. Takođe, obratite pažnju na vremensku prognozu jer ukoliko padavine krenu u roku od jednog dana one će sprati primenjene preparate.

Plamenjača kod paradajza

Priprema: U 3 litre vode dodajte kašiku sode bikarbone i kašičicu biljnog ulja (maslinovog, suncokretovog, ulje se koristi radi slepljivanja na lišće, to jest za fiksiranje preparata) i malu količinu što blažeg i neutralnijeg tečnog sapuna (olakšava raspršivanje). Ovim prskajte tu povtarsku kulturu jednom ili dva puta nedeljno u jutarnjim časovima ili na kraju dana.  Preparat ima preventivno dejstvo protiv ove bolesti koja desetkuje paradajz.

Plamenjača kod krompira i krompirova zlatica

Priprema: 1 litar mlijeka, 1 supena kašika sode bikarbone i 10 litara vode se pomiješaju kako bi se navedena kultura zaštitila od plamenjače. Ovo se odnosi na preventivu, dakle koristiti pre pojave prvih simptoma. Ovo sredstvo djelotvorno je i protiv krompirove zlatice, jer evo podatka koji možda niste znali: odrasle jedinke i larve ove štetočine ne mogu da vare mlijeko. U preparatu protiv plamenjače mlijeko ima funkciju okvašivača.

Soda bikarbona protiv kupusne muve i lisnih sovica

Kupusna muva je štetočina koja predstavlja pravu opasnost u povrtarskoj proizvodnji. Ovaj preparat djelotvoran je i protiv lisnih sovica.

Priprema: Sodu bikarbonu pomiješati sa brašnom (koje god da imate u domaćinstvu) u razmjeri 1:1, te ta dva sastojka dobro promiješati. Gusjenice navedenih štetočina će od ove kombinacije uginuti za najkasnije dva dana.

Crna pjegavost ruža

Imate tamne pjege na lišću vaših ruža koje vremenom nekrotiraju? U pitanju je crna pjegavost ruža a ovim preparatom na bazi sode bikarbone možete suzbiti to gljivično oboljenje.

Priprema: U 1 litar tople vode dodajte 1 kašiku sode bikarbone i 1 malu kašiku što neutralnijeg tečnog sapuna. Rastvor služi kao preventiva od ove bolesti koja može izazvati potpuno ogoljavanje ruže od lišća i predstavljati otvoren put za druge patogene.

Barijere protiv puževa

Priprema: Jednostavno sipajte sodu bikarbonu oko biljaka koje napadaju puževi, praveći zaštitni zid od nje.

Direktno protiv korova

Priprema: Ovo je takođe prosto. Korov dobro zalijte te ga polijte direktno sodom bikarbonom, pritom striktno vodeći račina da direktnom sodom ne pospete svoju uzgajanu biljku. Lišće korova biva spaljeno na ovaj način.