Naše bašte, voćnjaci, vinogradi puni su nabujalog života, tek ponegdje se može vidjeti pedalj zemljišta koga nisu prekrili zeleni listovi ižđikalog povrća. A baš takve, jedre i zdrave biljke vole i štetočine i paraziti, izazivači bolesti. Poljoprivredne apoteke su pune raznih, efikasnih lijekova, ali, mora li baš uvijek da se koristi skupa hemija? Pogotovo na malom posjedu, kroz koji i djeca trčkaraju i beru listove, plodove.
Prisjetimo se da su i naše bake gajile povrće, da su brale ukusne, zdrave plodove u vrijeme kad nije bilo ni fungicida, ni insekticida. Iz njihovih kuhinja potiču lijekovi i recepti za mnoge biljne boljke. Najčešći lijek bila je soda bikarbona, tik uz nju – jod, a u prostranim „avlijama“ su se u ćoškovima ostavljali grmići koprive, koja je bila i hrana i lijek za oboljele biljke. I tako su nastali i danas često korišćeni prirodni preparati za zaštitu biljaka.
Svemoćna soda bikarbona
Soda bikarbona oduvijek je bila pravo čudo u baštovanstvu. U stanju je da nahrani biljke, a odbije štetočine. Ona se vijekovima koristi kao saveznik u čišćenju kuće, u dezinfekciji, kao eliksir zdrave, zategnute kože lica, ali i kao pomoć u bašti, umjesto pesticida.
U zaštiti biljaka od štetočina soda bikarbona je višestruko efikasnija i bolja od pesticida jer nema ostataka. Od nje može da se napravi organski „pesticidni“ sprej koji ubija insekte poput grinja, a da se pri tome ne nanosi šteta korisnim insektima i ljudima. Pravi se tako što se u šoljicu uliju po trećina zapremine maslinovog ulja i vode, doda kašičica sode bikarbone, dobro izmiješa u više navrata sve dok se soda potpuno ne otopi. Sve se ulije u flašicu s raspršivačem i biopesticid je spreman. Ovo je dovoljno za zaštitu nekoliko biljaka, a za veću proizvodnju i količine „sirovina“ se uvećavaju.
Ako se borite sa gljivičnim bolestima, povrće, ali i ukrasne biljke ovim rastvorom se prskaju svaki drugi dan dok „ne ozdrave“. Ovaj biopesticid je efikasan u zaštiti ruža s kojih se reže cvijet, grožđa kada se već pojavi šarak i kada su drugi preparati zabranjeni.
Insektima koji grickaju listove, cvetove i mlade plodove neće se svidjeti miris i neće slijetati na biljke, oprskane rastvorom pripremljenom od kašike maslinovog ulja, kašike sode bikarbone i nekoliko kapi tečnog sapuna koji se miješanjem dobro povežu i uliju u prskalicu, napunjenu s pet litara vode. U zavisnosti od potrebne količine rastvora i doze „sirovina“ se uvećavaju. Povrće se prska jednom u tri dana.
Iako se ubrajaju u korisne stanovnike zemljišta, mravi mogu da budu i štetni jer spašavaju i štite lisne vaši. Kada se namnože, mogu da se unište već na izlazu iz mravinjaka, mješavinom pripremljenom od kesice sode bikarbone, pet kašičica šećera u prahu, ne kristala. To se dobro izmiješa i pospe u mravinjak, a malo i oko izlaznog otvora. Zatim se okolno zemljište, u prečniku dva-tri pedlja, oprska jabukovim sirćetom. Kada budu jeli sodu bikarbonu, pomiješanu sa šećerom, mravi će uginuti. One koji pokušaju da pobjegnu iz mravinjaka sirće će spriječiti da to i ostvare jer je smrtonosno za njih.
Eliksir za bujnije cvijeće i slađi paradajz, „strašilo“ za puževe
Cvjetnim vrstama koje najbolje uspijevaju u alkalnom zemljištu sodom bikarbonom se može pomoći da cvjetaju obilnije i bujnije. U te cvjetnice spadaju hortenzije, begonije, geranijum. Njih valja češće zalivati blagim rastvorom sode bikarbone. To je „čarobni napitak“ i za hortenzije u vazi i tada njeni loptasti cvjetovi traju nedjeljama.
Puževi su „noćna mora“ svakog baštovana i ljubitelja cvijeća. Dokazano je da ne ulaze u leju s „ogradom“ od sode bikarbone, samo prije posipanja ovog praha sve, i one najsitnije pužiće, valja izbaciti iz nje. Kada obilazite leju, uvijek u džepu nosite pokoju kesicu sode bikarbone i pospite je po svakom golaću kojeg vidite.
Nije rijetkost da ista sorta ili hibrid paradajza u nečijoj bašti bude slađi od onog iz vaše bašte. Ovo nisu pijačne priče, slast paradajza se može podići soda bikarbonom. Oko svakog struka ovog povrća pospite prah sode i tako smanjite kiselost zemljišta. Plodovi paradajza koji raste na neutralnom zemljištu imaju veći procenat šećera. A svo voće i povrće koje se kupi na pijaci i za koje niste sigurni da li je i kada prskano hemijskim preparatima, prije upotrebe valja na sat-dva potopiti u rastvor sode bikarbone i čiste vode. Poslije detoksikacije treba ga isprati pod mlazom vode.
Naše bake su umjele u sred ljeta, kada cvjetnicama baš i nije do cvjetanja, da ih podmlade, podstaknu da formiraju cvjetove. Zalivale su ih eliksirom pripremljenom od kašike sode bikarbone, kašike morske soli i pet litara vode. Njime su zalivale i cvjetajuće žbunove.
Soda bikarbona može da osuši i neželjene biljke koje rastu tamo gdje im nije mjesto. Dovoljno je oprskati ih čistom vodom da listovi budu vlažni i po njima posuti sodu u prahu.
Jod protiv plamenjače, pepelnice, truleži
Da biste spriječili plamenjaču da zarazi paradajz, potrebno je da napravite rastvor od 9 litara vode, jednog litra surutke i dva mililitra apotekarskog, petoprocentnog joda. Zaštita paradajza počinje već dvije nedjelje poslije rasađivanja i ponavlja se svakih deset do četrnaest dana.
Rastvor na bazi joda odlično suzbija pepelnicu, od koje „stradaju“ najčešće krastavci, tikvice i bundeve. Čim se otkriju prvi simptomi bolesti, povrće treba oprskati rastvorom od devet litara vode, litrom surutke i jednim mililitrom joda. Prskanja se ponavljaju svakih pet do sedam dana. Iskusni baštovani će vam reći da krastavci, tretirani rastvorom joda, duže rađaju. Nije zgoreg da, iako nema pepelnice niti plamenjače, ovo povrće preventivno prskate ovim rastvorom barem jednom u dvije nedjelje.
Ako se pepelnica pojavila na nekom drugom povrću ili cvjetajućem grmlju, i njih oprskajte rastvorom joda, a priprema se od pet ml joda koji se rastvori u 10 l vode. Ovim rastvorom se može zalivati krastavac kada se primeti da mu listovi klonu, a on zaostaje u porastu jer vjerovatno je u pitanju trulež korijena. Ako dijagnoza i nije tačna, biljkama se neće nanijeti nikakva šteta. Svaku biljku krastavca treba zaliti jednim litrom ovog rastvora.
I kupus voli jod. Da bi bio zdrav, zalivajte ga rastvorom od 10 l vode u koju ste dodali dva mililitra joda, a svaka biljka se zaliva s po jednim litrom ovog rastvora. Rezultati ovog „tretmana“ će se videti veoma brzo, glavice će se brže formirati i biće kompaktnije. Najopasnija i najdestruktivna bolest jagoda je siva trulež koju prouzrokuje gljiva botritis. Štete će se spriječiti ako se zemljište oko bokora zalije, a biljke oprskaju rastvorom napravljenim od 10 l vode i jednog mililitra joda. Jagodari tvrde da su dovoljna dva zalivanja.
Jabuke će biti otpornije na izazivače truleži ako se voćke, desetak dana prije berbe, oprskaju rastvorom pripremljenim od 10 litara vode i 10 ml joda. Rastvorom joda se može zaštititi i grožđe od truleži (botritisa). Dovoljno je da se do 10 dana pred berbu, u nekoliko navrata, listovi, i posebno bobice, oprskaju rastvorom pripremljenim od 10 l vode i 8 ml joda.
Ljuske od jaja kao prihrana
Ljuske jaja ne treba bacati, jer su korisne za sve biljke, kako u bašti, tako i za cvjetnice u saksijama. Zato, svaku ljusku valja dobro osušiti, izmrviti i sačuvati, najbolje u tegli, dok ne dođe vrijeme za upotrebu. Ljuska kokošijeg jajeta, naime, ima 96 procenata kalcijum-karbonat kristala koji su međusobno vezani za proteine, a to je odlična hrana za svaku biljku.
Najviše kalcijuma troše paradajz i paprika dok rastu. Najjednostavnije ćete im ga nadoknaditi ako se suve ljuske sitno izmrve ili samelju i stave u jamić prije rasađivanja. Ljuske su korisne i kada se prije zimskog oranja izmrvljene pobacaju po bašti pa zemljište uzore. Povrće, posijano na toj parceli, naredne godine neće oskudjevati u kalcijumu. Izmrvljene, ali ne i samljevene odlična su prepreka za puževe. Čim nikne prva salata, eto njih da je pojedu do posljednjeg listića. Kada se oko biljaka rašire izmrvljene ljuske, puževi neće moći da im priđu.
Karton umjesto herbicida
Lijek protiv korova su herbicidi, motika, plijevljenje. Nevolja je u tome što se one, poslije izvesnog vremena ponovo vraćaju na istu parcelu. Neki baštovani, prije sjetve, po leji rašire foliju. Mi im savjetujemo da na sve staze oko leja, na kojima se i prvo korovi regenerišu, postave karton. Prvo svu travu treba brižljivo pokopati i po stazama uglaviti ambalažni karton. Samo treba paziti da se oslikan sloj s kartona odvoji i postavi onaj koji nije obojen. Po ovakvim stazama ispod kartona neće biti korova, a ako se neki i osmeli, ostaće kržljav, etioliran i neće biti konkurencija gajenim biljkama. Uz to, po takvim stazama se lakše hoda, čak i kada padne kiša ili je blato.
Važno je da se prije i poslije postavljanja kartona leja dobro zalije, a karton izbocka vilama ili drugim oštrim predmetom, da bi voda od zalivanja ili kiše nesmetano prolazila do gajenih biljaka, a zemlja mogla ravnomjerno da diše. Vremenom, karton se razlaže i cepa pa se ovaj postupak „kartonskog malčiranja“ mora ponavljati više puta u vegetaciji.
Vrela voda protiv korova
Korovi koji izrastu na nepoljoprivrednim površinama, kao na primjer, oko ograda, puteva, staza i slično, mogu se uništiti i uz pomoć nekih zaboravljenih prirodnih sredstava. To su vrela voda, varikina, sirće, alkohol… Njima treba pažljivo rukovati jer mogu da nagrizu beton, žicu na ogradi…
Tako, na primjer, sirće u koje se doda soli i sapuna (da se zalijepi za travu) uništava travu u roku od dva dana. Vrela voda lako uništava travu i sadnice drveća, jer visoka temperatura sprži korjenove dlačice, pa korijen propada. Varikinu (izbeljivač) treba usuti u sprej flašu i oprskati neželjenu biljku. Hemikalije iz izbjeljivača ispariće za dva dana pa je taj deo bašte ili nekog drugog područja siguran za sadnju. Alkohol je sredstvo koje oduzima vlagu živim organizmima, tako da mu, kada dođe na list, oduzima vlagu i dehidrira ga, pa se osuši.
Test kiselosti zemljišta
Pojedine biljke gaje se isključivo u kiselom zemljištu, dok druge vole alkalno. Stoga bi valjalo da znate kojem tipu pripada zemljište u vašoj bašti. Uz pomoć sode bikarbone na brzinu se može odrediti da li je ono kiselo ili alkalno.
Istina, ne precizno kolika mu je tačno pH vrijednost. U nekoliko čašica nakupite zemlju iz različitih dijelova bašte, iz svakog dijela uvijek po dvije, razdvojte ih u dvije grupe, i obilježite ih. U svaku iz prve grupe uspite sirće, a u one iz druge sodu bikarbonu, rastvorenu u vodi.
Ako se pjenuša zemlja sa sirćetom, zemljište je alkalno, pH je iznad 7. Ako se pojavi pjenušanje u čašicama sa sodom bikarbonom, zemljište je kiselo, pH vrijednost je ispod 7. Tamo gdje se ne pojavi pena, zemljište je neutralno i u tom dijelu bašte se bez ograničenja mogu gajiti sve biljke.
