Zbog čestih pojava stresnih uslova i promjena klimatskih faktora, u poljoprivrednoj proizvodnji primjena biostimulatora postaje jedna od redovnih tehničkih mjera.
Pravilnom primjenom biostimulatora smanjuje se negativan uticaj brojnih stresnih uslova, te svojim pozitivnim djelovanjem utiču na otpornost, kvalitet i visinu prinosa biljnih kultura.
Biostimulatori su hemijska jedinjenja koja imaju stimulativni uticaj na određene fiziološke procese u biljkama. Njihovo porijeklo može biti prirodno (biljni ekstrakti) ili vještačko (sinteze u hemijskim laboratorijama).
Prema Vijeću evropske industrije biostimulatora (European Biostimulants Industry Council – EBIC ), biljni biostimulatori sadrže supstance ili mikroorganizme koji stimulišu prirodne procese kako bi se povećala apsorpcija hranjiva i njihovo iskorišćenje, izdržljivost na abiotičke stresove te neizostavno kvalitet prinosa.
Biljni biostimulatori razlikuju se od drugih poljoprivrednih inputa kao što su đubrivo i sredstva za zaštitu bilja tako što koriste drugačije mehanizme i djeluju nezavisno o prisutnosti hranjiva u proizvodima. Pritom, oni ne djeluju direktno protiv štetočina ili bolesti te stoga funkcionišu kao dodatak uz primjenu đubriva i sredstava za zaštitu bilja.
Važno je naglasiti, da iako biostimulatori povećavaju značaj đubrenja, oni nisu đubrivo i ne mogu zamijeniti ulogu istih u poljoprivrednoj proizvodnji.
Prema sastavu mogu se podijeliti na :
• Biostimulatori na bazi aminokiselina
• Bisotimulatori na bazi ekstrakta morskih algi (Ascophyllum nodosum, i dr.) i ekstrakti mikroalgi
• Biostimulatori na bazi huminskih ekstrakta (huminske i fulvo kiseline)
• Mikrobiološki preparati (metaboliti gljiva, bakterija i ostalih mikroorganizama)
• Elementi u tragovima (silicijum, jod, selen i drugi rijetki elementi)
• Vitamini B i D grupe
U poljoprivrednoj proizvodnji se najčešće koriste biostimulatori na bazi aminokiselina, ekstrakta morskih algi i preparati na bazi huminskih ekstrakta (huminskih i fulvo kiselina).
Posebnost aminokiselina se ogleda u njihovoj niskoj molekularnoj masi, lakom usvajanju (nije potrebna dodatna energija za usvajanje) i lakom prodiranju u list te ne ovise o aktivnosti hlorofila.
Pročitajte: Aminokiseline povećavaju otpornost i obezbjeđuju sigurne prinose
Za pravilno odvijanje svakog fiziološkog procesa u biljci neophodno je prisustvo određene aminokiseline. Utvrđeno je postojanje gotovo 250 različitih aminokiselina od kojih 20 ima fiziološki važnu i specifičnu ulogu u metabolizmu biljaka.
Prema porijeklu sirovine za ekstrakciju amino kiselina, iste se mogu podijeliti na:
• aminokiseline ekstrahovane iz materijala životinjskog porijekla;
• aminokiseline ekstrahovane iz materijala biljnog porijekla;
• sintetske aminokiseline i
• aminokiseline dobijene iz metabolita mikroorganizama.
Sa gledišta biljke, ne postoje razlike u usvajanju aminokiselina dobijenih iz različitih izvornih sirovina. Biljka prepoznaje određene aminokiseline prema biohemijskom sastavu, te ih kao takve može uključiti u svoje fiziološke procese.
Za potpuni efekat protiv stresa preporučuje se preventivna primjena aminokiselina. Međutim, kako se pojedine stresne situacije ne mogu predviđeti, aminokiseline pokazuju i vrlo dobar kurativni učinak protiv posljedica stresa (primjena nakon stresnih uslova).
Doza primjene biostimulatora na bazi aminokiselina zavisi od više faktora, kao što su intenzitet stresa, vrsta stresa, razvojna faza biljke i koncentracija slobodnih aminokiselina u preparatu. Generalno, doze primjene kreću se od 1-5 l/ha. Aminokiseline se uglavnom primjenjuju folijarno (samostalni tretman ili u kombinaciji sa folijarnim đubrivima ili pesticidima) jer se brzo i lako usvajaju preko lista, ali se učinkovito mogu primijeniti i kroz sisteme fertirigacije, jer se dobro usvajaju i preko korijena a dobro utiču i na mikrobiološku aktivnost zemljišta.
Glavni značaj ovih materija ogleda se u povećanju otpornosti biljaka na stresne uslove, podsticanju svih fizioloških procesa u biljci (rast, cvjetanje, oplodnja, sinteza suve materije), bolje usvajanje hranjiva (povećanje značaja ishrane), te povećanje kvaliteta i visine prinosa poljoprivrednih kultura.
