Biljke komuniciraju neprestano, kako nad zemljom, tako i ispod njene površine. Informacije koje pri tom razmjenjuju, određuju njihov dalji rast i ponašanje. Zvuči čudno, ali upravo do ovih nalaza došao je u svom istraživanju profesor Velemir Ninković, koji trenutno radi na Švedskom univerzitetu poljoprivrednih nauka. O kojim prirodnim mehanizmima se radi i kako se došlo do ovih saznanja ekskluzivno otkriva za “Bilje i zdravlje”.
Poznato je da biljke osjećaju okolinu – dodir, zvuke… Vaše istraživanje, međutim, otvara jednu novu dimenziju – dokazuje da biljke komuniciraju međusobno i to ispod zemlje!?
– Poznato je da biljke komuniciraju putem izlučevina iz korijena i tako utiču na biljke u svom okruženju. Pored toga, biljke komuniciraju i putem volatilnih jedinjenja, koja emituje nadzemni sistem, ali i putem dodira sa susjednim biljkama. Po prijemu signala, bilo da su to izlučevine korena, volatilne materije ili dodir, primaoci signala detektuju prisustvo konkurencije u okruženju, što im omogućava da blagovremeno promijene strategiju rasta i razvoja. Istraživanje koje smo nedavno objavili pokazuje da biljke imaju daleko kompleksniji vid komunikacije nego što se ranije mislilo. Naime, kada se dodirnu dvije susjedne biljke putem nadzemnog sistema, konkretno listovi, one emituju određene hemijske materije putem korena koje susjedne nedodirivane biljke detektuju i reaguju u cilju adekvatne adaptacije na prisutnu konkurenciju – kaže prof. Ninković.
Šta ste još otkrili u istraživanju?
– Pokazali smo da, zavisno od tipa signala koje biljke “prime” od susjeda mogu reagovati na specifičan način. Kada su sadnice kukuruza imale izbor da rastu u pravcu rastvora u kome su ranije gajene dodirivane biljke, i rastvora u kome su gajene nedodirivane biljke, one su u 75 posto slučajeva birale rastvor nedodirivanih biljaka. To ukazuje da kukuruz ima sposobnost da u najranijim fazama rasta detektuje i reaguje na promjene koje se dešavaju u njegovom okruženju.
Kako je izgledao taj eksperiment?
– U ogledu u kome smo sadnice kukuruza stavili u rastvor gdje su ranije rasle dodirivane biljke, one su rasporedile raspoložive resurse u nadzemni sistem da bi razvile veću lisnu površinu i fotosintezom proizvele neophodna hraniva koja bi kasnije koristile za razvoj korijenovog sistema. Ali, ako te iste sadnice kukuruza rastu zajedno sa dodirivanim biljkama više ulažu u rast da bi zauzele veći prostor pripremile se za konkurenciju za iste raspoložive resurse – iznad zemlje i u zemlji. Reakcija biljaka na prisustvo susjeda,”konkurenata” nije samo u onome što biljke detektuju preko lista, već i u hemijskim signalima koje dodirivane biljke emituju putem korijena.
Šta navodi biljke da šalju signale svojim “komšijama”?
– Za sve biljke je karakteristično da neprestano emituju određene signale u okruženje, a zapravo to su važne informacije o njihovom trenutnom fiziološkom statusu. Ovi signali svima su dostupni – susjednim biljakama i insektima i njihovim prirodnim neprijateljima. Ako je biljka emiter napadnuta insektima ili mehanički povređena, ona aktivira odbrambene mehanizme koji uključuju i promjene u volatilnim materijama koje emituju. Susjedne biljke mogu detektovati te promjene i staviti u pripravnost odbrambene mehanizme. Ako dođe do napada brže će reagovati. Napadnuta biljaka mijenja emisiju volatilnih jedinjenja da upozori nenapadnute dijelove o potencijalnoj opasnosti, jer je ovo i najbrži način, znatno brži nego vaskularnim putem. Biljke nemaju mogućnost promjene lokacije i preostaje im jedino da prate signale iz okruženja i reaguju na one koji ukazuju na potencijalnu opasnost.
Izvor: Bilje i Zdravlje
PROČITAJTE:
Prirodni sprej protiv komaraca – napravite sami!
Pacovi sve više liče na ljude: Počeli da jedu đevreke i piju pivo