Bijeli sljez - Biljka broj jedan za disajne organe

Bijeli sljez

Bijeli sljez je višegodišnja zeljasta biljka, sa razgranatim korijenom. Stabljika do 150 cm visoka, pokrivena mekim dlakama. Listovi na dužim ili kraćim drškama, trouglasto - jajasti, sa obe strane prekriveni dlakama, po obodu sitno nazubljeni, plitko dijljeni na tri do pet režnjeva.

Cvjetovi pojedinačni na kratkim drškama ili složeni u kratke grozdaste cvasti u pazuhu listova, svijetlo ružičasti ili bijeli, prašnici tamno crveni. Cvjeta od juna do septembra. Plodići obrasli dlakama.

Bijeli sljez je rasprostranjen u Evropi, Aziji, Sjevernoj Africi, istočnom dijelu Sjeverne Amerike. U mnogim zemljama se uzgaja radi proizvodnje droga. Bijeli sljez raste na vlažnim livadama, pored obala rijeka, u vlažnim šibljacima, jarugama, na zaslanjenim zemljištima, kao korov.

Od biljnih dijelova bijelog sljeza sakuplja se korijen, list i cvijet. Korijen se vadi od vogodišnjih biljaka u jesen, tokom oktobra i novembra jer tada u sebi sadrži najbše sluzi. Može se brati i u proljeće (mart), prije nego se biljka razvije. Izvađeno korijene se pere, guli, siječe na sitne kocke, a zatim suši. Korijen bijelog sljeza je bljutavog ukousa i sluzav. List se bere prije ili za vrijeme cvjetanja tj. u julu i avgustu. Cvjetovi se beru u pupoljku prije nego se rascvjetaju.

Korijen bijelog sljeza sadrži dosta sluzi (preko 10 %), skroba, saharoze, masnog ulja,tanina,pektina, asparagina, lecitina, fosfata, fitosterola. Najviše ima sluzi u jesenjem korijenu. Korijen i nadzemni dijelovi biljke sadrže smjesu flavonoidnih i kumarinskih heterozida.

Koristi se prilikom liječenja katara organa za disanje i protiv kašlja. Osušeni listovi se koriste u obliku čaja za ispiranje usta i grla. Svježa zgnječena biljka se upotrebljava kao oboga povrijeđena mjesta.

Podjeli:

Nema komentara

Ostavi komentar

Obavezna polja su označena *