Australorp je rasa kokošaka, kako joj samo ime kaže, nastala u Australiji. Stvorena je dvadesetih godina prošlog vijeka vjerovatno ukrštanjem rasa langšan i rodelender.
Cilj ovog ukrštanja je bio da se napravi kvalitetna kokoš koja je gajena za meso i jaja. Prema nekim teorijama australorp je zapravo nastao od krupnog i teškog orpingtona, ali kao pokretljivija i lakša rasa živine. Danas je australorp poznat po izuzetnoj nosivosti jaja i kokoške ove rase u prosjeku snesu između 200 i 250 komada godišnje. Prema ocjeni stručnjaka za živinu ova rasa se kotira kao visoko produktivna kada je u pitanju proizvodnja jaja i spada u red vrlo izdržljive živine.
Izgled i karakteristike
Prema pisanim izvorima iz dvadesetih godina prošlog vijeka australorp je jedna od osam rasa stvorenih u Australiji, a u ukrštanju su korišćene kokoši koje su donijete i Velike Britanije.
Poslije brojnih polemika 1929. zvanično su i propisani standardi ove rase, a iste godine prvi parovi su izvezeni u Ameriku gdje su za vrlo kratko vrijeme postale veoma popularne među uzgajivačima živine.
Uspon australorp rase kokošaka u Evropi započeo je poslije Drugog svjetskog rata, Njemačka ih je priznala i prihvatila 1952. odakle su stigle i u naše krajeve. Australorp rasa kokošaka nije toliko zastupljena kod naših uzgajivača živine, ali je vrlo cijenjena među ljubiteljima rasne živine zbog svog masivnog izgleda.
Pročitajte: ŠTAJERSKA KOKOŠKA – Carska kokoš mekog i ukusnog mesa
Najzastupljenija je potpuno crna kokoš za smaragdno-zelenim odsjajem perja i izrazito crnim kljunom. Bijeli primjerci nastali su šezdesetih godina 20 vijeka u Njemačkoj ukrštanjem crnog australorp pijetla i svijetle hibridne kokoške.
Tijelo australorp živine je gotovo vodoravno, masivno i niskog rasta. Leđna linija prvo ide od ramena do sredine tijela, penje se u skoku preko sjedla, i bez prekida završava se u repu.
Grudi pijetla su puna i okrugla, a trbušni predio je dobro popunjen paperjem. Krila su u vodoravnom položaju skoro uz tijelo. Pijetlov rep je srpstog izgleda sa bogatim perjem koje ne štrči, dok je rep kod kokošaka širok, visoko stojeći, i izgleda kao da je nasađen.
Noge su srednje dužine, crne sa bijelim ili blijedo roze tabanima, dok su noge kod bijelih primjeraka plavičaste. I kokoška i petao imaju glavu u obliku luka, uspravne jednostavne kreste sa četiri do šest zubaca.
Pročitajte: Šta je sve neophodno da bi kokoške nosile više jaja
Vratno perje prati ramenu liniju. Ušne minđuše su duguljaste i crvene, a oči braon boje. I pijetlovi i kokoške imaju bujno perje, što je jedna od glavnih odlika ove rase.
Po temperamentu su mirni i flegme, a muški primjerci nisu raspoloženi za bilo kakve borbe. Pijetao dostiže težinu od 3,5 do 4 kilograma, dok su kokoši nešto sitnije težine od 2 do 2,5 kilograma. Ova rasa je vrlo zahvalna za uzgoj i prema riječima uzgajivača imaju visoku stopu preživljavanja pilića od 95 procenata, dok su kokoške dobre majke, čuvaju gnijezdo, strpljivo leže na jajima i brinu o mladuncima dok ne ojačaju.
Sočno meso
Australorp kokoške imaju odličnu nosivost jaja od oko 250 komada godišnje uz dobru ishranu kokošaka. Jaja imaju svijetlo smeđu ljusku i težine su do 58 grama, pa spadaju u krupnija jaja.
Zanimljivo je da na nosivost kokošaka ove rase ne utiče ni sezona, ni vremenski uslovi, ni vještačko osvjetljenje i jaja daju tokom cijele godine.
Ostalo je zabilježeno da su tokom jednog eksperimenta, koji su američki farmeri sproveli još davne 1922. od australorp kokošaka uspjeli da prikupe više od 300 jaja od jedne kokoši za godinu dana i ovaj rekord nije oborene do danas. Kada je u pitanju kvalitet mesa ono se odlikuje sočnošću i prijatnim ukusom.
Pročitajte: 6 savjeta kako da zaštitite ŽIVINU od predatora
Iskusne domaćice imaju samo jednu zamerku, nakon čupanja perja posebno trupa, u koži ostaju tamni ostaci što može da pokvari vizuelni izgled. Australorp je rasa koja rano sazrijeva i maksimalnu tjelesnu težinu dostižu već sa osam mjeseci dok punu seksualnu zrelost imaju već sa pet i po mjeseci starosti.
Uslovi uzgoja
Kada su u pitanju uslovi uzgoja ova rasa živine nije zahtjevna, pa nisu potrebna ni posebna ulaganja. Vrlo su otporne na uobičajene bolesti živine posebno na pullorozu, vrstu crevne infekcije koja se javlja kod pilića i najčešće se završava smrću jedinke.
Zanimljivo je australorp rasa živine da ne voli preveliku aktivnost po dvorištu, nisu proždrljive po prirodi, dobro se prilagođavaju svim vremenskim uslovima čak i temperaturi ispod nule. Spadaju u red živine sa dužim životnim vijekom i u zavisnosti od uslova mogu da žive od šest do deset godina.