Ekološki uzgojene plodove karakteriše veliki sadržaj šećera, organskih kiselina, ali i drugih korisnih nutritivnih sastojaka. Za isplativu proizvodnju, potrebno je poštovati i određena pravila.
Kao najpogodnije sorte kupina za eko proizvodnju, za naše agroklimatske uslove pokazale su se čačanska beztrna, loh nes i triplkraun. One su dale najbolje rezultate u proizvodnji. Najviše roda daje čačanska beztrna, mada svaka od navedenih sorti iako ostvaruje najbolje rezultate, ima i izvjesnih nedostataka.
O neodstacima, prednostima, kao i o proizvodnji vina od kupina, razgovarali smo sa stručnjakom za voćarstvo, Snežanom Korać.
Odlike eko uzgajanih kupina
Ekološki uzgojene plodove karakteriše veliki sadržaj šećera, organskih kiselina, ali i drugih korisnih nutritivnih sastojaka. Za isplativu proizvodnju, potrebno je poštovati i određena pravila.
“Osnovu dobre proizvodnje čini pravilno prihranjivanje i njega biljaka u toku njihove vegetacije. Prije nego što se krene sa đubrenjem, potrebno je uraditi hemijsku analizu zemljišta. Pored osnovnog đubrenja u rano proljeće, obavezno je još i prihranjivati kupinu tri puta u toku godine, a u zavisnoti od potreba, odraditi i folijarno prihranjivanje i fertigaciju”, objašnjava Korać.
Od primjenjene agrotehnike, rezidba je svakako najznačajnija pomotehnička mjera. Kupina se orezuje, prema njenim riječima, u proljeće i u toku godine po potrebi orezuju se mladi ljetolastari. Krupnoća i kvalitet plodova značajno se povećavaju nakon urađene rezidbe.
Kupinovo vino ima dobru perspektivu
Od jagodičastog voća mogu se praviti veoma cijenjena stona i desertna vina. Zbog niske otkupne cijene i nemogućnosti plasmana plodova, proizvodnja kupinovog vina ima najviše opravdanja i perspektive. Prema ovom stručnjaku za voćarstvo i vinogradarstvo, vino od kupina proizvodi se od zrelih, tamno obojenih šumskih ili domaćih kupina u koje možemo, radi arome, dodati i maline.
Međutim, njegova potrošnja na našim prostorima nije velika, iako je vrlo kvalitetno. Proizvođači ga najviše koriste za svoje potrebe. Prema njenim riječima, perspektiva ovog vina na tržištu postoji, ali neophodno je ispoštovati sve korake u lancu proizvodnje. To konkretno znači da vino treba kvalitetno proizvesti, upakovati i plasirati na tržište, uz odgovarajući marketing.
Za pripremu vina koristi se kljuk (kom) kupina, koji obično fermentiše (previre) dva do tri dana. Nakon muljanja, vrši se sumporisanje kljuka sa 15 grama vinobrana na 100 kilograma kljuka, kao i korekcija šećera i kiselina. “Stono vino od kupina je suvo vino, bez ostatka šećera, u čiji prosječni sastav ulazi oko 12% alkohola i svega do 0.3% neprevrelog šećera. Sadržaj ukupnih kiselina koriguje se do 0.7%“, kaže savjetodavac.
Kako napraviti dobro vino?
Šira jagodičastog voća karakteriše se velikim sadržajem kiselina pa je potrebna mjera korigovanja u smislu smanjenja istih.
“Ovo je neophodno jer bi vino dobijeno od šire sa nekorigovanom kiselošću bilo na ukus jako kiselo i neharmonično. Korekcija kiselina vrši se djelimičnim razblaživanjem šire vodom. Međutim, dodavanjem određene količine vode smanjuje se sadržaj kiselina, ali i šećera. Iz navedenog razloga, širi se ne dodaje samo voda već i određena količina šećera, u zavisnosti od toga da li se pravi stono ili desertno vino”, kaže Korać.
U kupinovu širu možemo dodati živi kvasac radi pospješivanja vrenja. Matični kvasac koji ćemo dodati pripremamo na sljedeći način: jedan do dva litra kupinovog soka zagrijemo do ključanja. Pošto se sok prohladi dodajemo čistu kulturu selekcionisanog kvasca ili suvi kvasac. Kad počne burno vrenje, kako kaže ona, dodajemo sok sa kvascem u 50 litara kupinove šire, koju, pošto provri možemo postupno dodavati u sudove sa kupinovom širom. Širu od kupina, u koju dodajemo pripremljeni kvasac, potrebno je prethodno slabo zasumporisati i pretočiti sa taloga.
Možemo i da ne vršimo pretakanje sa taloga, već širu sipamo u sumporisanu burad i balone i tako ostavimo da prevri sama po sebi ili uz dodatak kvasca. Čepom hermetički učvrstimo u otvor na početku vrenja, a najkasnije pri doviranju. Proces vrenja moramo pažljivo pratiti i po završetku sud dopuniti do čepa. “Poslije 15 – 20 dana stanje vina ponovo kontrolišemo, a zatim sud ponovo zatvorimo običnim čepom. Za oko jedan do dva mjeseca obavimo prvo pretakanje sa taloga u sumporisane sudove. Poslije mjesec dana, ukoliko se vino nije dovoljno izbistrilo, vršimo drugo pretakanje direktno u flaše ili manje sudove, takođe blago sumporisane. Ako proces samobistrenja vina nije završen, ostavimo ga da se i dalje taloži ili ga bistrimo određenim bistrilima (tanin, želatin)“, navodi Korać.
Lijek za anemiju
Desertno vino od kupina sadrži 15% alkohola i 10% šećera. Proizvodi se tako što se u sok od kupina doda više šećera nego u stono vino. Šira se doslađuje do 24% šećera.
Po završetku vrenja vino sadrži oko 13,5% alkohola i skoro nimalo neprevrelog šećera. Vino se poslije drugog pretakanja sladi i dodaje mu se alkohol. Prema preporuci ovog savjetodavca, sladi se sa deset kilograma šećera i 2.5 litra 96% alkohola na jedan hektolitar (100 litara). Desertno vino od kupina preporučuje se osobama koje boluju od anemije.
Izvor: Agroklub