Nekada se s rezidbom započinjalo početkom januara, pa čak i početkom februara, ali posljednjih godina taj proces se sve više pomiče prema ranijim terminima – ove godine možda već krajem oktobra
Rezidba je ključan i neizostavan dio vinogradarstva koji direktno utječe na rodnost i kvalitetu vinove loze tokom godine. Ovaj proces obično započinje nakon što lišće opadne i biljka povuče sve hranjive tvari nazad u korijen ili tlo. Tek tada se može sigurno započeti.
O važnosti cijelog postupka dobro je svjestan Ivan Gerštmajer Zelember, četvrta generacija vinara i vinogradara iz Zmajevca, nedaleko Osijeka u Hrvatskoj. Od 2015. godine upravlja sa 7 hektara vinograda, pretežno zasađenih bijelim sortama poput graševine, sivog i bijelog pinota, uz dodatak crvenih sorti kao što su cabernet sauvignon i frankovka.
Ranija berba i rezidba
Rezidba bi ove godine mogla doći ranije, napominje Gerštmajer Zelember, jer klimatske promjene sve više utječu na vinograde, što se posebno očitovalo u ranijem sazrijevanju grožđa i berbi. Zabilježena je jedna od najranijih berbi ikada, gdje se već sredinom avgusta moglo početi s njom, što ranije nije bio slučaj.
“S obzirom na ove promjene, vjerojatno će i rezidba ove godine početi ranije nego što smo navikli. Nekada smo s njom kretali početkom januara, pa čak i početkom februara, ali u posljednjih nekoliko godina, zbog sve izraženijih klimatskih promjena, taj proces se pomiče sve ranije. Tako da možda možemo početi već krajem oktobra“, rekao je Gerštmajer Zelember.
Bolesti u vinogradu
Prije same rezidbe potrebno je pronaći oboljele biljke s kojima se mora oprezno postupati kako se spriječilo širenje bolesti u vinogradu. Važno je obratiti pažnju na sve češće bolesti kao što su eska, zlatna žutica, pa čak i rijetki rak vinove loze.
“Kod zlatne žutice, simptomi se manifestiraju u obliku kopljastog uvijanja lista, dok se kod eske može primijetiti sušenje lista od rubova prema unutrašnjosti. Međutim, nisu uvijek lako prepoznatljivi“, objašnjava vinogradar. Ako primijetimo da je loza bolesna ili zaražena, treba je obilježiti i nakon opadanja lista izrezati.
Pročitajte: Vinova loza i osjetljivost na minus temperaturu
“To je najbolja prevencija – iznijeti zaražene dijelove iz vinograda i zbrinuti ih, po mogućnosti spaljivanjem, kako bi se spriječilo širenje“, kaže Gerštmajer Zelember. Ističe, ovaj postupak je način kontrole širenja virusnih i gljivičnih oboljenja unutar cijelog vinograda.
Dezinfekcija pribora
“Dezinfekcija alata je posebno važna. Za gljivična oboljenja preporučuje se korištenje kalijevog permanganata i etilnog alkohola, dok se za virusna oboljenja koristi etilni alkohol“, govori. Alat treba biti oštar, po mogućnosti nov, te uvijek naoštren i dezinficiran prije upotrebe.
Kako kaže, postoji mogućnost korištenja dvaju pari škara, gdje bi jedan par bio u alkoholu dok se drugi koristi, pa se oni naizmjenično koriste. Međutim, ove postupke često je teško provoditi u praksi, posebno ako nismo osobno prisutni u vinogradu.
“Najbolja prevencija je ipak pravilno obilježavanje i uklanjanje zaraženih trsova tijekom godine, čime se značajno smanjuje rizik prenošenja bolesti“, dodaje.
Plod s jako zaraženih biljaka
Loza je divlja biljka koja prirodno raste iz korijena, iako smo je mi kultivirali i prilagodili za uzgoj. Ona zadržava svoj prirodni genetski potencijal za obnovu. Međutim, iako je sama po sebi otporna, plod s jako zaraženih biljaka može predstavljati problem. Zaražene treba obilježiti, ali uklanjanje je najbolje obaviti nakon berbe.
“Nema smisla sada uklanjati rodne biljke, s obzirom na to da berba upravo počinje. Međutim, za one koje su jako zaražene ili su se već osušile, bez obzira na to što možda još imaju plod, njega ne bi trebalo brati“, zaključuje Gerštmajer Zelember.
Objašnjava, plod s takvih biljaka može kasnije, u procesu proizvodnje vina ili fermentacije, izazvati anomalne (neuravnotežene, nepredvidljive) mirise i mane u vinu, što može dovesti do njegovog kvarenja, piše agroklub.ba