Veliki broj malinara proizvodi i na tržište plasira sadni materijal iz proizvodnih zasada koji kupuju novi proizvođači zbog niske cijene, ne vodeći računa da na taj način mogu izazvati ogromne probleme u proizvodnji.
Na prvom mjestu, takve sadnice nemaju dokumentaciju, odnosno garanciju da je to ta sorta, kao i da su zdravstveno ispravne. Vizuelnim pregledom nemoguće je utvrditi da je takva sadnica zdrava, posebno kad su u pitanju virusi koji mogu biti problem. Bilo koji nedostatak na sadnicama, ili kasnije u zasadu maline kao rezultat nekvaliteta sadnog materijala, ne može se riješiti pravnim putem jer za njega ne postoji odgovarajuća dokumentacija, odnosno nije bilo sistema kontrole tokom ciklusa proizvodnje i nemoguće je dobiti fitopatološki nalaz i uvjerenje o sortnoj čistoći.
Proizvodnja sadnica iz plantažnih zasada dovodi do smanjenja potencijala rodnosti postojećeg zasada i novog koji se formira od takvog sadnog materijala. Prilikom vađenja sadnica iz plantažnih zasada na korijenu biljaka otvaraju se rane koje predstavljaju ulazna mjesta za različite vrste patogena, što može biti veliki problem, posebno na loše dreniranim zemljištima (gljivica koja uzrokuje trulež korena trajno može ostati u zemljištu). Istovremeno, smanjuje se površina korijena što će rezultirati da biljke budu manje bujne i produktivne. Na ovaj način prenose se bolesti i štetočine u novi zasad, gdje se posebno mora voditi računa o virusima. Jednostavno, proizvođači dobiju jeftinije biljke, ali sa mnogo problema, a da toga nisu svjesni ili to olako prihvataju. Međutim, ovo je veliki problem i može dovesti u pitanje budućnost proizvodnje maline na određenom području.
Pročitajte još: Kako i zašto se orezuju maline i kupine?
U slučaju da nema bolesti i štetočina u proizvodnom zasadu iz koga se uzima sadni materijal, još jedan problem jeste mogućnost gubitka sortne čistoće ukoliko od neobranih plodova koji padnu na zemlju isklijaju semenke. Tako razvijeni izdanci neće dati plodove identične onim od kojih je sjeme isklijalo. Takođe, sadni materijal često nije adekvatno odrvenio do momenta vađenja, što za posljedicu može imati slabiji procenat prijema.
Sertifikacija sadnog materijala prije svega uređuje rasadničku proizvodnju, matične biljke moraju biti proizvedene metodom kulture tkiva, i one su prvenstveno namenjene umnožavanju, a ne proizvodnji plodova. Takve biljke sade se na izolovane površine (matičnjaci) u odnosu na plantažne zasade, i reprodukcija se sprovodi ograničeni vremenski period posle čega se matični zasadi moraju obnoviti. Tokom cijelog ciklusa proizvodnje sadnica sprovode se kontinuirane kontrole, analize i testovi, te vodi detaljna evidencija.
Sve biljke koje ne zadovoljavaju postavljene kriterijume eliminišu se. Na kraju, rezultat je sertifikovana sadnica koja posjeduje određenu markicu kao potvrdu zdravstvene ispravnosti, nivoa reprodukcije i sortne čistoće. Sertifikovane sadnice imaju veći proizvodni potencijal budući da su oslobođene od patogena, te u velikom broju slučajeva i virusa.
Malinari su proizvođači plodova, a ne sadnog materijala. Ukoliko žele uspijeh, moraju se pridržavati svoje uloge (izbor lokacije, priprema zemljišta, razmak sadnje, sistem gajenja, agro i pomotehničke mjere). Kod njih je sve definisano za proizvodnju plodova, a ne sadnica.