Kako da uzgojite ljekoviti selen u saksiji?

O mediteranskoj biljci ljupčac (lat. Levisticum officinale) malo se zna, iako ima mnogo hranjivih sastojaka. U narodu je poznata pod nazivom selen, lesandrina, miloduh. Od davnina ova biljka je korišćena za čišćenje tijela i bila je poznata kao „lijek za sve bolesti“. Kod nas je ljupčac pomalo zaboravljen, dok se u Iranu, Turskoj, Pakistanu, Finskoj, Mađarskoj i Albaniji, uzgaja se radi proizvodnje eteričnog ulja, ali se i suši. 

Karakteristike selena

Ima jak i prijatan miris. Lako se uzgaja, a na kvalitetnoj zemlji može da izraste i do metar. Odlično podnosi zatvoren prostor, kao jednogodišnja kultura može da se gaji i u saksiji. Tamnozeleni aromatični listovi beru se sve do jeseni, a preostalo lišće sakuplja i suši, kao i korijen. Ova samonikla baštenska biljka rijetko može da se nađe u prirodi, iako je cijenjena u narodnoj medicini.

Korijen joj je posebno ljekovit, ali i pljosnati plod sa oštrim rebrima. Ovi dijelovi sadrže etarsko ulje u kom je glavni sastojak terpineol. Ima i smolu, gumu, tanin, šećer, skrob i razne kiseline. Korijen se iskopava u rano proljeće ili u jesen, siječe na tanke kriške ili po dužini, a zatim suši u tankom sloju u hladovini i na vjetrovitom mjestu. Čuva se u tamnoj, staklenoj posudi. U početku je sladak i sluzav, a vremenom postaje gorak i ljut.

Zahvaljujući izuzetnoj ljekovitosti, selen je postao pravi izazov za naučnike širom svijeta. Japanski istraživači su potvrdili da njegov ekstrakt djeluje protiv hiperglikemije i dijabetesa, ali i protiv raznih kandida gljivica i određenih bakterija.

Pročitajte: SELEN: Sve što treba da znate o načinu gajenja i ljekovitosti

Ljekovitost selena

Čaj od korijena ljupčaca ublažava probleme u varenju, posebno kod prekomjernog lučenja želudačne kiseline. Jak diuretik, preporučuje se za edeme, naročito kod izraženih otoka nogu, gihta, reume, teškog i bolnog uriniranja. Slično dejstvo postiže i kod katara mokraćne bešike, akutnih i hroničnih oboljenja bubrega, a preventivno sprečava stvaranja pijeska i kamena.

Djelotvoran je i za nerve, uspješno otklanja i migrenu izazvanu lošim radom bubrega. Narodni ljekari ga preporučuju i kod žutice. Priprema se kada se jedna ili pola kašičice sušenog i isjeckanog sirovog korijena prelije šoljom vrele vode. Ostavi se deset minuta da poklopljen vri, pa procijedi. Da bi se postigao željeni efekat, pije se dva puta dnevno, nezaslađen i u gutljajima.

Kod problema sa varenjem praćenog i nadimanjem, čaj se pravi od jednakih dijelova mješavina korijena ljupčaca i kima, koji se umjesto u vodi, kuvaju u vinu. Ne preporučuje se trudnicama i osobama sa povišenom temperaturom. Sušeni korijenu prahu djeluje kao i čaj. Prah uzimajte dva do tri puta dnevno sa vodom po 1/4 kašičice. Korijen ljupčaca zagreva želudac i aktivira njegov rad. Međutim, ne bi ga trebalo dodavati namirnicama tokom termičke obrade (kuvanja, pečenja), jer ima kontraefekat kao i biber.

Pročitajte: Selen REGENERIŠE sve ćelije u tijelu – Ove NAMIRNICE ga imaju u izobilju!

Za začinjavanje jela koristi se isključivo list. Ima miris sličan celeru i pomalo gorak ukus, pa se koristi u malim količinama. Dodaje se supama od povrća, jelima sa puno luka i prženom mesu. Ovaj dio biljke sadrži najviše eteričnog ulja, smole i vitamina C, najbolje je da se svježi listovi stave u sezonsku salatu.

Autor: Šefik Rošić, travar i pčelar

Tekst je originalno objavljen u magazinu Agro Planeta