U današnje vrijeme svijet se suočava s velikim problemima uzrokovanim klimatskim promjenama. Klimatski ekstremi, od visokih odnosno niskih temperatura, suše i poplave, krčenje šuma i prašuma, degradacija zemljišta te povećana emisija gasova staklene bašte, koji značajno zagrijavaju atmosferu, predstavljaju izazov za savremenog čovjeka u smislu proizvodnje hrane. Nepredvidivi vremenski obrasci, kraća godišnja doba, suše, ekstremne temperature i povećana izloženost štetočinama i bolestima usjeva predstavljaju ozbiljan problem poljoprivrednim proizvođačima posebno u područjima gdje se ljudi više oslanjaju na prirodne resurse.
Klima i poljoprivreda snažno su međusobno povezane i stoga varijacije vremenskih uslova utiču na poljoprivredne aktivnosti koje svojim djelovanjem utiču na klimu (IPCC, 2007.,a). Veliki rizik od klimatskih promjena je posljedica porasta temperature (globalnog zagrijavanja) koje predstavlja prijetnju za okolinu narušavajući pri tom i poljoprivrednu proizvodnju (povećanjem koncentracije SO2, porastom prosječne atmosferske temperature, nepravilnim rasporedom padavina i međusobnom povezanošću navedenih faktora).
Najizraženije promjene uzrokovane klimatskim uslovima uočavamo u biljnoj proizvodnji. Pretpostavlja se da će ukupni uticaj klimatskih promjena na poljoprivredu biti negativan. Prema nekim predviđanjima, klimatske promjene će uticati na dodatno povećanje cijena glavnih poljoprivrednih prehrambenih kultura poput riže, pšenice, kukuruza i soje. Uticaj klimatskih promjena najteže će pogoditi zemlje u razvoju, a upravo će sigurnost hrane biti najviše ugrožena ((IFPRI, 2009.).
Kao odgovor na sve prisutne klimatske promjene, a ujedno i na povećanje populacije stanovništva (pretpostavlja se da će do 2050. godine broj stanovništva dostići broj od 9,5 milijardi), s obzirom da je poljoprivreda najranjiviji sektor kada su klimatske promjene u pitanju, pojavio se jedan novi pristup poljoprivrednoj proizvodnji, a to je klimatski pametna poljoprivreda.
Klimatski pametna poljoprivreda (CSA- Climate Smart Agriculture) je poljoprivredna proizvodnja koja povećava produktivnost na održiv način, povećava prilagođenost ili otpornost na klimatske promjene, te smanjuje ili otklanja emisiju gasova staklene bašte tamo gdje je to moguće i pomaže u postizanju nacionalnih, strateških ciljeva razvoja i sigurnosti hrane. (Food and Agricultural Organisation of United Nation 2013.)
CSA predstavlja pristup razvoju tehničkih, političkih i investicionih uslova za postizanje održivog razvoja poljoprivrede u cilju dobijanja zdravstveno bezbijedne hrane u uslovima klimatskih promjena.
Koncept CSA je definisan od stručnjaka FAO-a (Food and Agricultural Organisation of United Nation) na konferenciji „Sigurnost hrane i klimatske promjene” koja je bila održana u Hagu 2010. godine. Važnost ovog koncepta je prepoznata od brojnih svjetskih organizacija pa je stoga podržan pokroviteljstvom Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj, Programa za okoliš, Svjetske banke i Svjetskog programa za hranu.
Osnovni koncept klimatski pametne poljoprivrede je:
- Stvaranje i razvoj otpornosti i prilagođenosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene
- Smanjenje ili potpuno otklanjanje emisije gasova staklene bašte
- Povećanje dobiti iz održive poljoprivredne proizvodnje.
CSA djeluje kroz postavljene ciljeve kojima se ublažavaju posljedice klimatskih promjena i teži se održivoj poljoprivrednoj proizvodnji, očuvanju resursa te se povećava učinkovitost proizvodnje. CSA svojim programima obuhvata ribarstvo, šumarstvo, zaštitu od poplava, održivo navodnjavanje, održiva biljna i stočarska proizvodnja i dr. Prema tome, CSA djeluje kao holistički koncept na način da obuhvata različite segmente poljoprivredne proizvodnje, od zakonodavstva, politike, planova i programa te finansiranja projekata i u konačnici realizaciji ciljeva.
Ovaj pristup se bavi složenim međusobno povezanim izazovima sigurnosti hrane, razvoja i klimatskih promjena i utvrđuje integrisane mogućnosti koje stvaraju sinergije i koristi i smanjuju kompromise. Ujedno procjenjuje interakcije između sektora i potrebe različitih uključenih činioca, utvrđuje prepreke koje se javljaju kod usvajanja ovih principa, posebno kod poljoprivrednika, i pruža odgovarajuća rješenja u smislu politike, strategije, djelovanja i podsticaja.
Klimatski pametna poljoprivreda nije novi poljoprivredni sistem ili skup praksi ili tehnika, već predstavlja novi pristup koji definiše načine usmjeravanja potrebnih promjena u poljoprivrednim sistemima, s obzirom na potrebu zajedničkog rješavanja sigurnosti hrane i klimatskih promjena. Način i odabrane prakse koje će se provoditi nisu univerzalno primjenjive za svaki agroekosistem te je pri odabiru prakse koja će se primijeniti potrebno uključiti specifične odlike svakog agroekološkog područja. Ono što je na određenom lokalitetu „klimatski pametno“ ne mora nužno značiti da vrijedi i za drugo agroekološko područje. Upravo zbog toga postoji čitav niz različitih pristupa koje je moguće implementirati u biljnu proizvodnju kako bi se izbjegao i/ili ublažio uticaj klimatskih promjena.