Voćar Saša Veselinović iz Glogonja, kraja u Banatu poznatom po dobrom kupusu, donijeo neobičnu odluku da se bavi – šljivom
Saša Veselinović bavi se voćarstvom već desetak godina. Kao i mnogi drugi u Srbiji, za svoj poziv odabrao je gajenje šljive. I to ne bi bilo ništa neobično da šljivu Veselinović ne gaji u kraju koji je poznat po – kupusu.
– Glogonj je povrtarski kraj, a mi uzgajamo šljivu. Povrtarski posao je mnogo naporan, i čovjek mora da bude aktivan cijele godine, dok sa šljivom ima manje posla. A meni je šljiva nekako zapela za oko jer moji su sa juga, godinama su tamo gajili šljivu i pekli rakiju. To je meni dovoljan povod da nastavim priču svojih predaka – kaže za AgroTV o svom “čudnom“ izboru Veselinović.
Saša je svoje šljive “čačansku lepoticu“ i “stenlej“ zasadio na 70 ari. I pored toga što ova godina generalno nije bila naklonjena voćarima, Veselinović je imao dobar rod. Na tome može da zahvali – sebi, odnosno doslednoj primeni agrotehničkih mjera.
Odabir sortimenta i dobra njega zasada daju dobre rezultate.
– Odabrao sam “stenlej“ i “čačansku lepoticu“ zbog toga što su nekako najotpornije sorte. Ovde su se dobro pokazale, pogotovo “stenlej“ kod mrazeva. “Lepotica“ stiže sredinom jula, a “stenlej“ krajem avgusta ili početkom septembra, pa je lakši za prodaju – napominje on.
Ode sva šljiva – na kvantaš ili u rakiju
Ovaj voćar iz Glogonja svoju robu prodaje na samoj plantaži ali i na kvantaškoj pijaci u Pančevu. Kao ni ovogodišnjim prinosom, nije nezadovoljan ni cijenom svoje šljive koju je ostvario.
– Ljudi kupuju ove godine više za jelo, a manje za rakiju. Rakijska šljiva je sada skupa. Prošle godine je cijena za rakiju bila 20 dinara, a za konzumnu 40 dinara, dok je ove godine 50 do 60 dinara jer se u čitavoj Srbiji prepolovio rod. Na 10 kilograma šljiva dobijete litar rakije i ne isplati se – objašnjava Veselinović.
Glogonj je zaobišla pošast lošeg roda ove godine. Prošle godine je Veselinović na plantaži dobio 12.000 kilograma šljive, ove godine “možda za nijansu manje“.
– Ja sam zadovoljan prinosom, a da bi tako bilo morao sam da ispoštujem sve agrotehničke mjere. Prskao sam voće sedam, osam puta, ispoštovao karencu od čak 40 dana posle poslednjeg prskanja – kaže on.
Nema ništa “preko noći”
Veselinović dalje ne namjerava da širi posed i ide na kvantitet, već će raditi na povećanju kvaliteta.
– Zemljište je ovde, na “Gornjim vinogradima“, već najviše klase i dobro je i za druge voćarske kulture. Najveće ulaganje novca nam je u hemiju, jer imamo domaći stajnjak i nikada nismo bacili vještačko. Sam orezujem, a i oko prskanja sam kantom sve ručno završim – kaže za Agro TV Veselinović.
Ovaj domaćin možda neće još dugo biti rijedak voćar u povrtarskom i ratarskom kraju. Ima, kaže nagoveštaja da bi i mladi mogli da krenu i da podignu nove zasade na mjestu gdje je nekada preovladavalo voćarstvo i vinogradarstvo, a u međuvremenu se ljudi okrenuli ratarstvu. I ne samo mladi.
– Oni koji ulaze u posao moraju da znaju da uloženo ne može da se vrati preko noći. Takođe, za ovakav poduhvat nisu bitne godine. Svakako je bolje kada je čovjek mlad ali ja preporučujem ljudima i koji imaju šezdeset ili sedamdeset godina. Pa kakve ima veze, to je dobrobit za cijelu porodicu, a uvijek ima neko ko će da nastavi posao i učini ga još boljim – zaključuje Saša Veselinović, koji ponekad svojim šljivama zasvira i na harmonici.