Artičoka je biljka koja pripada porodici glavičoka, stoga je srodna cikoriji, suncokretu, običnoj salati, smilju, tratinčici i još mnogim biljnim vrstama. Kad nas je ovo povrće delicija i sprema se u posebnim prilikama, a osim radi konzumacije, uzgaja se i zbog njenih ljekovitih svojstava.
Izgled artičoke vrlo je neobičan. Glavica se sastoji od cvjetne lože koju oblikuju veliki, mesnati listovi, naizmjenično smješteni oko stabljike. Listovi su na dnu sivkasti, a pri vrhu tamnozeleni. Na samom vrhu imaju bodlju. Na vrhu stabljike nalaze se velike, bodljikave cvjetne glavice u obliku kugle, na njima su mali, plavo-ljubičasti cvjetovi. Stabljika je hrapava, razgranata i može narasti do 2 m visine. Korijen artičoke je dubok i razgranat.
Artičoka je višegodišnja biljka, ali se najčešće uzgaja kao jednogodišnja. Prije konzumacije njena se cvjetna loža mora očistiti od ljuskastih listova. Od njih se prave razni napitci, i alkoholni i bezalkoholni, farmaceutski proizvodi i lijekovi, zaslađivači, dodaci za prehranu, kao što su sredstva za koagulaciju mlijeka i slično. Od artičoke se prave i kreme za kožu te bojila za tkanine. Takođe, od nje se pravi i ulje, jer joj sjeme sadrži do 45% ulja.
Sadnja
Artičoka se na istom mjestu sadi 3 do 4 godine, a nakon toga se zemlja obnavlja uzgojem drugih kultura, najbolje krompira, kupusnjača ili paradajza. Prije sadnje artičoke, potrebno je duboko preorati tlo, na najviše 40 cm dubine.
Artičoku možemo uzgojiti iz sjemena, zelenim reznicama i reznicama podanka sa spavajućim pupoljcima. Zelene reznice se ukorjenjuju na gredici u rasadniku i sade se ili na proljeće, u martu i početkom aprila, ili u jesen, nakon prvih obilnih kiša.
Ako uzgajamo biljku iz sjemena, dovoljno je pognojiti tlo samo mineralnim gnojivima. Tada se nasadi moraju i navodnjavati. Sjetva se vrši krajem ljeta ili početkom jeseni. Razmak između sjemenja pri sijanju mora biti oko 45 cm, a među redovima nešto više od 1 m. Na 1 m2 zemlje sade se dvije biljke, odnosno potroši se oko 4 kg sjemenja po hektaru.
Tlo
Artičokama najbolje odgovaraju duboka, srednje teška tla. Moraju biti i dobro drenirana, najbolje slabo kisela do neutralna, kiselosti od 6.4 do 7 pH vrijednosti.
Temperatura
Artičoka klije na temperaturi od 15 do 25°C. Ako temperatura padne na 10°C, klijanje će se usporiti, a ako se digne do 30°C, posve će prestati. Optimalna temperatura za vegetativni rast ove biljke je od 12 do 14°C noću, a 18 do 22°C danju. Artičoka se smrzava na temperaturama ispod -10°C.
Voda
Artičoki treba puno vode stoga je najbolje navodnjavati zasade, pogotovo zbog toga što ne podnosi stagnirajuću vodu jer joj od nje strada korijen i podanak. Za vrijeme vegetacije, artičoki je potrebno 30 do 40 mm vode svakih 10 do 20 dana. Nakon ljetnog mirovanja, kada vegetacija tek počinje, potrebno joj je 80 do 100 mm vode, što može dobiti ili od kiše ili navodnjavanjem, zavisi od klime u to vrijeme.
Đubrenje
Prije sadnje artičoke potrebno je zaorati tlo s 50 do 70 tona organskog đubriva, bilo da je to stajsko đubrivo ili kompost, na hektar zemlje. Po 100 kg glavica artičoka stavlja se 1.9 kg azota, 0.3 kg fosfora i 2.4 kg kalijuma po hektaru. U obradi tla prije sadnje, fosfor i kalijum moraju se zaorati dublje u tlo, a onda se za vrijeme vegetacije još 4 puta dodaju u prihrani. Prva prihrana daje se za vrijeme prekida mirovanja, druga prije formiranja cvjetne stabljike, treća kada se pojave prve glavice i posljednja prije berbe u proljeće.
Održavanje zasada
Nekih mjesec dana nakon sadnje artičoke, zasadi se moraju plitko okopati. U vegetativnoj se fazi odstranjuju suvišni izbojka i tada se ostavlja samo najjači izbojak ili, kod manje bujnih kultivara, 2 do 3 izbojaka.
Zimi se zasadi moraju zaštititi od hladnoće. Uklanjaju se ocvali cvjetovi, dugački listovi se prikrate i zajedno povezuju i zavezuju. Ako je napolju jako hladno, zasadi se mogu pokriti slamom ili granjem. U hladnijim klimama, poželjno je iskopati artičoke, zajedno sa korijenom i grumenom zemlje, te ih posaditi u posude s pijeskom.
Tokom rasta nasade je potrebno i okopavati 2 do 3 puta nakon uzgoja. U drugoj godini uzgoja, ako se artičoka uzgaja višegodišnje, okopava se jednom do dvaput na godinu, prvi puta u rano proljeće, a drugi put prema potrebi.
Zaštita od bolesti
Artičoke mogu napasti razne štetočine i bolesti. Na njihovim glavicama i stabljikama mogu se razviti kolonije crne i zelene vaši. Njih je najbolje spriječiti sadnjom nevena, dragoljuba, krasuljice ili čubara među zasade artičoke.
Artičoke može napasti i gusjenica sovica, koja jede i buši korijenje biljke. S vremenom biljka počne slabiti, zatim venuti i na kraju potpuno odumire. Gusjenica sovica u zasadima ostavlja svoje ličinke koje se vie nakon što listovi izblijede i postanu papirnati.
Od bolesti, artičoke može napasti plamenjača, koja se pojavljuje u obliku blijedosivih nakupina gljivica na cvjetovima i mladim izdancima. S vremenom biljka požuti, a poseban rizik od oboljenja javlja se kada je vrijeme hladno i vlažno.
Berba
Artičoke se beru ručno, malazama i to dok su joj cvatovi još uvijek zatvoreni. Pri branju se ne smije odrezati stapka duže od 10 cm, a ako beremo glavice za preradu, onda se stapka ni ne bere. Glavice se beri prije zime, a onda se tokom zime ostavljaju jer je rast usporen, pa se berba nastavlja na proljeće i traje sve do maja.
Skladištenje
Artičoke se nakon branja pakuju u plitke letvarice ili kutije, u samo jedan red. Dobro je nakon toga ih pokriti perforiranom PE folijom. Spakovane artičoke trebaju se vodeno hladiti kako bi se spriječilo njihovo dehidriranje. Čuvaju se u hladnjačama na 0°C i relativnoj vlažnosti većoj od 90%. U tim uslovima artičoka se čuva mjesec dana. Na nekoliko dana skladišti se na temperaturu od 2 do 4°C.
Izvor: mojvrt.hr
PROČITAJTE:
Liker ili digestiv od artičoke – Napravite ukusno piće za bolju probavu