Smokve se mogu razmnožavati: sjemenom, polaganjem, nagrtanjem, reznicama i kalemljenjem.
Sjemenom se smokve razmnožavaju samo poslije ukrštavanja da se proizvode nove sorte. Još Teofrast spominje sjetvu smokvinog sjemena, a i Mauri su u Španiji proizvodili smokve iz sjemena.
Jednogodišnje smokvine grančice vrlo se dobro ožiljavaju polaganjem. Polažu se bujni ljetorasti. Ali se i ovaj način razmnožavanja rijetko gdje iskorištava u praksi. Isti je slučaj i sa nagrtanjem. To je stoga što se smokve vrlo lako razmnožavaju najjednostavnijim i najbržim načinom razmnožavanja – zrelim reznicama.
Razmnožavanje reznicama se vrši otkako se smokva kultiviše. Samo zahvaljujući tome lakom načinu razmnožavanja smokva se i mogla toliko rasprostraniti još u predistorijsko doba. Samo se razmnožavaju reznicama od zrelih jednogodišnjih, dvogodišnjih i trogodišnjih.
U mediteranskim zemljama reznice se sade odmah na stalnom mjestu. Za tu svrhu uzimaju se i duge reznice od 60-90 cm, a u nekim zemljama i preko 100 cm duge i 2,5 do 4 cm debele. Međutim, u rasadnicima se uzimaju reznice od jednogodišnjih grančica sa nešto dvogodišnjeg drveta ili bez ovog drveta. Reznice se uzimaju 20-25 cm duge. Na ovaj način lakše se dođe do većeg broja reznica, a i ožiljavanje je bolje, razumije se, pod uslovom da je zemljište dovoljno vlažno.
Izvor: agrosavjet.com
PROČITAJTE:
Orezivanje smokve – Pravila koja morate poštovati za visok prinos