Konzumiranje organske hrane podrazumjeva određene dobrobiti za zdravlje našeg organizma. Međutim, da li isto važi i za životnu sredinu? Stručnjaci u Švedskoj bavili su se ovim problemom i došli do određenih zaključaka.
Prema nekim istraživanjima, organska proizvodnja hrane može imati ozbiljne posljedice po životnu okolinu. Kako stručnjaci koji su učestvovali u ovim istraživanjima navode, ogranska hrana ima veći uticaj na životnu sredinu u odnosu na hranu koja se konvencionalno proizvodi, jer organska proizvodnja podrazumjeva upotrebu veće površine zemljišta. Ovo dalje rezultira većom emisijom ugljen-dioksida.
Ukoliko uporedimo organsku i konvencionalnu proizvodnju na istoj površini zemlje, kod organske proizvodnje prinosi su obično niži. Niži prinosi prvenstveno jesu posljedica toga što u organskoj proizvodnji poljoprivrednici ne koriste hemikalije za ubrzavanje rasta, uništavanje korova i povećanje prinosa.
Kako je navedeno u studiji istraživača sa Tehnološkog univerziteta u Švedskoj, veća upotreba zemljišta u organskoj poljoprivredi indirektvo dovodi do „veće emisije ugljen-dioksida koja nastaje zahvaljujući krčenju šuma”. Proizvodnja hrane u svijetu regulisana je međunarodnom trgovinom, pa način na koji se hrana uzgaja u bilo kojoj zemlji, utiče na krčenje šuma u tropima. Upotrebom veće količine zemljišta za gajenje određene kulture u organskoj proizvodnji, kako tvrde potpisnici ove studije, indirektno doprinosimo većem krčenju šuma u drugim delovima sveta. Po njihovim riječima, štetan uticaj na životnu sredinu ima i proizvodnja organskog mesa i mliječnih proizvoda, zato što u ovakvoj proizvodnji životinje konzumiraju organsku hranu.
U šumama je uskladištena velika količina ugljenika. Povećana emisija ugljen-dioksidanastaje kao efekat krčenja šuma. U prethodnim istraživanjima i upoređivanjima organske i konvencionalne proizvoidnje ovaj faktor nije se uzimao u razmatranje.
Prema podacima Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), organska poljoprivreda ima potencijal da dugoročno poboljša uslove u našoj životnoj sredini. Na primer, neki proizvodni procesi u organskoj proizvodnji hrane, kao što su rotiranje usjeva, simbioza biljaka, organska đubriva i minimalna obrada zemljišta pomažu dugoročnijem poboljšanju stanja zemljišta, flore i faune. Ovakve prakse u krajnjoj tački poboljšavaju biodiverzitet u životnoj sredini.
Takođe, organska proizvodnja pozitivno utiče na smanjenje zagađenja voda, upravo zbog izbegavanja sintetičkih đubriva i pesticida koji su u organskoj proizvodnji zabranjeni. Mnogi postupci u organskoj proizvodnji zapravo podstiču vraćanje ugljenika u tlo, što pomaže borbi protiv klimatskih promena.
Zaključak koji na ovu temu daje Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu jeste da organska proizvodnja svakako predstavlja značajan faktor za smanjivanje zagađenja životne sredine.
Masovnija organska proizvodnja u svetu morala bi da se isplanira i adaptira tako da ne utiče značajno na sječu šuma koje su vrlo važne za životnu okolinu.
IZVOR: AGROMEDIA