Prije nego što pokrenemo organsku proizvodnju, moramo znati s kakvim kvalitetom vode raspolažemo. Zbog toga je obavezno vodu ispitati hemijski i mikrobiološki.
Standardi su propisani o sadržaju pojedinih elemenata, jer svi elementi su koristni do određene granice, a prekomjerne količine istih veoma mogu da budu štetni za naše gajene kulture.
Povećane koncentracije pojedinih elemenata može biti od otpadnih voda, a najčešći zagađivač je čovjek, odnosno, ljudski faktor. Voda s kojom navodnjavamo mora biti l ili ll klase, a navodnjavanje bi trebalo sprovoditi u optimalnom roku, prema vrsti i sorti povrća.
Navodnjavanjima počinjemo prije sjetve i sadnje, ako je suša, ili mjera njege. U organskoj proizvodnji pravilo je ređe obilnije zalivanje, a u te svrhe možemo uspiješno koristiti kišnicu, tekuću rječnu vodu, kanalsku vodu, a manje je povoljna hladna bunarska voda (izaziva stres kod biljaka). Voda temperature niže od 15 stepeni. kao i zalivanja u toplim popodnevnim časovima, dovodi do oštećenja listova i stabla biljaka, posebno onih koje zahtjevaju više temperature za rast (paprika, plavi patlidžan, lubenica).
Najpovoljniji način navodnjavanja je sistem „kap po kap“. Navodnjavanje kišenjem nije preporučljivo jer dolazi do sabijanja zemlje – kvarenja strukture, dok navodnjavanje brazdama može brzo da proširi spore pojedinih biljnih patogena. Povrtarske biljke se u hladnim danima navodnjavaju prijepodne, a u ljetnjim kasno poslepodne i noću. Ovakvi načini navodnjavanja doprinose uštedi vode (manje isparavanje), a biljka je izložena manjoj promjeni temperature.
Izvor: dipl. inž. Dragan Mijušković, PSSS – Jagodina
PROČITAJTE:
Sistem za NAVODNJAVANJE biljaka pomoću PLASTIČNIH flaša