Ljekovito bilje bere se samo po lijepom i potpuno suvom vremenu, a izvjestan broj najljepših primjeraka ostavlja se za sjeme.
Branje
Cvjetovi se beru u početku cvjetanja. Precvjetali i oplođeni cvjetovi nemaju ni trgovačku ni ljekovitu vrijednost.
Lišće i cijele biljke beru se kad se pojavi prvi cvijet. U toj fazi imaju najviše ljekovitih sastojaka. Plodovi i sjemenje se beru u punoj zrelosti. Korijenje i drugi podzemni organi kopaju se najčešće u jesen, rjeđe u proljeće.Botaničko poznavanje ljekovitog bilja prvi je i najvažniji uslov za pravilan rad
Biljar mora razlikovati ljekovito bilje od otrovnog, škodljivo od neškodljivog. Mnoge ljekovite biljke su polimorfne, ima čitav niz sličnih podvrsta, a kao ljekovita koristi se samo jedna od njih. Biljar sakuplja samo jednu vrstu ljekovitog bilja.
Kada prođe sezona te biljke, prelazi na drugu vrstu. Istovremeno branje više vrsta dovodi do stalne opasnosti da se ono izmješa.
Posebno treba biti oprezan kada su u pitanju otrovne biljke. Ne smije se na nekom terenu obrati sve jlekovito bilje. Izvjestan broj najljepših primjeraka ostavlja se za sjeme. Nažalost, to nije uvjek tako. Neke biljke su, kao na primjer, lincura, postale vrlo rjetke zbog pretjeranog i neplanskog iskorišćavanja.
Ljekovito bilje bere se samo po lijepom i potpuno suvom vremenu. Vlažne biljke od kiše ili rose brzo se kvare i gube u kvalitetu. Obrani cvjetovi i lišće suše se u hladu da bi sačuvali boju. Na suncu se suši samo krupno korijenje. Ne smije se sušiti na zemlji ili na travi, već na ljesama. Suši se na promaji u što tanjem sloju. Sušenje se vrši i u specializovanim sušarama. Osušeno bilje čuva se u sudovima koji se mogu dobro zatvoriti ili u drvenim sanducima. Prostorije u kojima se čuva moraju biti suve, čiste i dobro provetrene.
Vrlo je važno znati koji se delovi biljke beru i vreme kada ih je najbolje ubrati. Rano u proleće beru se potpuno razvijeni popoljci topole i bora. Cvetovi se beru u početku cvetanja. Precvetali i oplođeni cvjetovi nemaju ni trgovačku ni ljekovitu vrijednost. Lišće i cijele biljke beru se kad se pojavi prvi cvijet. U toj fazi imaju najviše ljekovitih sastojaka.
Plodovi i sjemenje se beru u punoj zrelosti. Korijenje i drugi podzemni organi kopaju se najčešće u jesen, rjeđe u proljeće. Kod jednogodišnjih biljaka korijenje se vadi kada je biljka u cvijetu. Kod višegodišnjih biljaka ubira se samo krupno, potpuno razvijeno korijenje. Mlado korijenje se ne smije kopati. Kora sa nekih ljekovitih biljaka guli se rano u proljeće, kada ima najviše sokova. Guli se samo glatka kora, koja nije ispucala.
Postoji i kalendar sakupljanja ljekovitog bilja, ali se može koristiti samo orijentaciono. Vrijeme dospjevanja iste biljke razlikuje se po godinama, reonu i nadmorskoj visini.
Izvor: Poljoprivreda