Kalifornijski trips je štetočina koja je osamdesetih godina prošlog vijeka, iz Amerike prenijeta u Evropu, a desetak godina kasnije i u našu zemlju. Danas gotovo da nema staklenika i plastenika u kome ovaj trips nije prisutan.
Napada i oštećuje oko 140 biljnih vrsta, kako gajenih tako i korovskih.
Glavne štete nastaju u zaštićenom prostoru, a tokom ljetnih mjeseci i na biljkama u polju, u bližoj okolini objekata.
Najveće štete nastaju na plodovima povrća kao što je paprika, potom krastavac i znatno manje biva oštećen paradajz. Pored pomenutih, oštećuje još kelerabu, kupus, plavi patlidzan, salatu, radič, razne vrste pasulja i dr.
Prinosi mogu biti značajno umanjeni, npr. kod krastavca i do 70%.
Pored direktnih šteta, ova vrsta prenosi vrlo opasan virus bronzavosti paradajza (tomato spottedwilt virus).
Ova štetočina se na biljkama u početku tešku uočava. Larve i odrasli hrane se sisajući biljne sokove sa naličja listova, usljed čega na licu listova dolazi do pojave nepravilno razbacanih srebrnastih do bjeličasto žutih pjega. One su u početku vrlo sitne, a zatim bivaju sve veće i veće i mđusobno se spajaju, zahvatajući čitavu površinu. Takvi listovi se suše te ostaju viseći na biljkama.
Tripsi se, takođe, u velikom broju sreću i u cvjetovima. Tako na primjer, u samo jednom cvijetu paprike, tokom ljetnih mjeseci može se naći i do nekoliko desetina primjeraka.
U cvjetovima se hrane polenom i negativno utiču na oplodnju i formiranje kvalitetnih plodova.
Tako kod parpike, poslije uboda pri osnovi tek formiranih plodova i časice, kasnije, kako plodovi rastu, na tim mjestima dolazi do nekroze i deformacija. Oni ostaju sitniji deformisani i sa nekrotičnim pjegama na površini.
Postoje razlike u osjetljivosti sorata prema ovoj štetočini.
Mjere i suzbijanje
Od izuzetnog značaja je sprečavati na sve moguće načine doletanje i naseljavanje biljaka štetočinom.
To se postiže postavljanjem insekatskih mreža sa otvorima od 0,25 mm na mogućim ulazima krilatih formi i sadnjom isključivo zdravog sadnog materijala.
Po rasađivanju treba pratiti pojavu štetočine postavljanjem plavih ljepljivih ploča i redonim pregledima biljaka.
Plave ploče koje privlače tripse, u početku treba postavljati bliže ulazima u objekte, a kasnije se one ravnomjerno raspoređuju po čitavoj provršini. Manji broj ploča se koristi za otkrivanje pojave, a veći čak i za uništavanje štetočine.
Donje ivice ploča treba da su u visini vršnih dijelova biljaka te sa porastom biljaka njihov položaj treba mijenjati.
Postavljene plave ljepljive ploče se pregledaju jednom nedeljno, pa i češće, i kada se ustanovi prisustvo štetočine potrebno je početi suzbijanje.
Istovremno sa plavim, u objekte bi trebalo postavljati žute ljepljive ploče kako bi se pravovremnom utvrdila pojava i drugih značajnih štetočina (ostale vrste tripsa, viši, lisi mineri…)
Po pojavi uništavanje tripsa se izvodi hemijskim i biološkim putem.
Kod nas za hemijsko suzbijanje ove štetočine nema registrovanih insektiida.
Insekticid koji se koriste za suzbijanje drugih štetočina u zaštićenom prostoru, kao npr. preparati na bazi ABAMEKTINA, MALATIONA, PIRIMIFOS-METILA, SULFOTEPA, DIHLORVOSA i neki PIRETROIDA ( ALFA CIPERMETRIN) djeluju i na ovu vrstu.
Zbog skrivenog načina života štetočine mnogo bolja efikasnost preparata se postiže ako se primjene putem toplog ali još bolje hladnim zamagljivanjem.
Preparate na bazi DIHLORVOSA treba koristiti zamagljivanjem prostora iznada biljaka, jer izazivaju fitotksičnost, naročito na krastavcima.
Preparati SULFOTEPA se primjenjuju zadimljavanjem u samo dobro dihtovanim staklenicima.
Kod prskanja treba koristiti veću količinu vode, kako bi bile zahvaćene biljke sa lica i naličja listova. Poslije 4 do 7 dana nakon prvog, trebalo bi izvesti i drugo tretiranje.
Za suzbijanje tripsa u polju, kod nas su regisrovani preparati na bazi MALATIONA u paprici i DIMETOATA uopšte na povrću.
Osim toga, za ovo namjenu se koriste preparati na bazi DIAZINONA, BIFENTRINA i drugih piretroida.
Zbog dijelom skrivenog načina života i brzog nastajanja rezistentnosti kalifornijskog tripsa prema insketicidima, hemijsko suzbijanje ne daje uvijek dobre rezultate i često dovodi do prenamnožavanja ove štetočine. Da bi se izbjegla ova pojava preporučuje se biloško suzbijnje predatorskim grinjama i korisnim insektima koji svojom ishranom održavaju brojnost tripsa na tolerantnom nivou.
Manjoj brojnosti kalifornijskog tripsa u zaštićenom prostoru, takođe doprinosi uklanjanje i uništavanje biljnih ostataka po završetku ciklusa proizvodnje, obrada i dezinfekcija, odnosno dezinsekcija zemljišta, sadnja zdravog sadnog materijala kao i povremeno premazivanje malč folija insekatskim lijepkom oko biljaka tokom vegetacije.
Izvor: AgroSavjet