Visibaba je ljekovita biljka, ali oprezno!

O visibabi kao ljekovitoj biljci ima vrlo malo podataka. U broju stručnog časopisa Ljekovite biljke izišao je opširan članak o visibabi, na kojeg se ovdje oslanjamo, kao i na podatke ruskih stručnjaka.

Visibaba je višegodišnja zeljasta biljka koja se razvija iz lukovice. Stabljika je visoka do 20 cm i završava jednim visećim cvijetom. Listovi su duguljasti, plavozeleni, cijelog ruba, a razvijaju se istovremeno s cvjetovima. Visibaba obično cvjeta od februara do marta, a ponekad se cvjetovi probijaju kroz snijeg i suvo lišće već u januaru. Cvjetanje traje od dvije do tri sedmice.

Zvonoliki vjenčić cvijeta tvore latice raspoređene u dva kruga. Listovi unutrašnjeg kruga ocvjeća su zelenkasti i kraći od vanjskog kruga ocvjeća. Vanjske latice su duguljaste i posve bijele, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Cvijet je na stapci pognut poput stare bake, pa odatle vjerojatno potiče naš narodni naziv visibaba. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko sjemenki koji dozrijeva u aprilu i maju. Sjemenke su duguljaste, zelene, a raznose ih mravi (mirmekohorija).

Pročitajte: Zabranjeno branje visibaba i ljubičica, kazne ogromne

Visibaba raste u prozračnim listopadnim šumama i živicama, na livadama, uz potoke i vrbike, česta je u šikarama. Može se naći u velikom mnoštvu, od nizina do brdskih predjela. Visibabe su zbog atraktivnih cvjetova vrlo omiljene proljetnice pa se prenose i u vrtove. Postoje brojni varijeteti vrste. Odgovaraju joj različita staništa.

Visibaba pčelama daje obilje peludi i nektara za rani proljetni razvoj legla pa je i po tome značajna biljka.

U ljekovite svrhe koriste se lukovice i lišće visibabe. Lukovice se iskapaju u početku cvjetanja, očiste se od zemlje i korjenčića i zatim operu pod mlazom hladne vode i obrišu. Odmah se upotrebljavaju za pripremu tinkture ili masti.

Vrijeme branja

Listovi se beru od početka cvjetanja do stvaranja sjemena jer tada sadrže najviše ljekovitih tvari. Listovi se suše na hladnom, sjenovitom i prozračnom mjestu. Čuvaju se u papirnatim vrećicama na suvom, tamnom i hladnom mjestu.

Svi dijelovi visibabe sadrže otrovne alkaloide. Najzastupljeniji alkaloid je galantamin kojega najviše ima u lukovicama. Galantamin je vrlo otrovan i uzrokuje povraćanje. S druge strane on je u malim količinama vrlo ljekovit. Po tome je visibaba i otrovna i ljekovita biljka.

Pročitajte: Ljubičica – Ljekovita svojstva i recepti

Ljekovitost

Visibaba se može koristiti u liječenju mnogih bolesti. Nalazi primjenu u narodnoj i službenoj medicini. Primjenjuje se spolja i iznutra, najčešće lokalno. Upotrebljava se za liječenje kožnih bolesti, bolesti kostiju i zglobova, gljivičnih infekcija, neuralgija i drugih bolesti i to u obliku masti, tinktura i kupki. Mast se priređuje na specifičan način iz svježih lukovica.

Mašću se mažu oboljela mjesta u slučaju neuralgije, išijasa, vratobolje, križobolje, spondiloze i osteoartritisa. Tinktura se pravi od listova i svježih lukovica. Koristi se kod gljivičnih infekcija kože i noktiju, svraba, čira, akni, rana i bolova u zglobovima.

U kupke od listova namaču se noge u svrhu liječenja gljivičnih infekcija. Značajno je da je alkaloid galantamin važan sastojak lijekova protiv staračke demencije, Alzheimerove bolesti, dječje i cerebralne paralize i drugih živčanih bolesti. Uz to, istražuje se djelovanje galantamina na stanice raka.

Napomena:

Autor: Marija Glavaš