Upotreba svježeg stajnjaka se kod nas rijetko praktikuje. Međutim, ima zemalja (SAD), gdje je prisutan i ovaj vid primjene.
Na ovaj način praktično izostaju sve one radnje koje su vezane za njegovu njegu i utoliko je racionalniji. Treba naglasiti da se kod unošenja stajnjaka na ovaj način, proces njegovog razlaganja odvija cjelokupnim dijelom u zemljištu, čime se smanjuju gubici azota. Ali kod ovakvog načina primjene burna razgradnja u samom zemljištu može imati negativne implikacije ako bi se on kao takav unosio blizu rokova sjetve (sadnje).
Pročitajte: Stajnjak – Njegove vrste i prednosti pojedinih đubriva
Slično važi i za stajnjak manjeg stepena zgrojelosti koji ima veći sadržaj slame. U njemu je prisutna mnogobrojna mikroflora koja troši azot i tako može dovesti u pitanje ishranu biljaka. Ovaj negativni efekat može se otkloniti dodavanjem azotnih mineralnih đubriva. U tom smislu, ovakav vid đubrenja može se praktikovati samo u onim uslovima kada je od momenta primjene svježeg stajnjaka obezbijeđeno dovoljno dugo vrijeme do sjetve (sadnje) narednog usjeva u plodordu.
