Poljoprivrednici odlično znaju koliko drveni pepeo može da bude odličan za zemlju, pa ga često koriste kao prihranu i za povećanje kiselosti zemljišta. Naročito prija biljkama koje vole kalcijum kao što su paradajz, spanać, bijeli luk, ali i ruže. Prije nego što pospete ove biljke, dodajte četvrt šolje drvenog pepela u zemlju.
Korišćenje pepela u poljoprivredi
Pepeo je proizvod sagorjevanja organske materije – drveta. Od davnina se koristi kao najbolje kalijumovo đubrivo. Podaci o korišćenju pepela u oblasti poljoprivrede potiču iz antičkih vremena, kada su ga stari Rimljani koristili sa ciljem kultivizacije zemljišta. Korišten je kao glavna sirovina za dobijanje mineralnih đubriva u novom vijeku, sve do momenta kada su patentirane nove i jeftinije metode za njegovo dobijanje, koje se koriste i u današnje vrijeme.
Drveni pepeo (7% fosfora, 6-20% kalijuma 20-35% kalcijuma) je dobro kalijumovo đubrivo (0,5kg na 10 m2) sa dugim efektom od 12 mjeseci. Pepeo dobijen od uglja ili nepoznatog porekla ne smije se koristiti kao đubrivo. Prema tome, on je neorgansko đubrivo nastalo sagorijevanjem organske mase najčešće drveta (listopadnog kao i četinara).U njemu se nalaze soli raznih minerala, a najviše soli kreča i kalijuma, sadrži i mikroelemente. Kalijum pomaže da se lakše obavlja prenos organskih materija prema plodovima i drugim organima koji rastu. Stručnjaci tvrde da, u izvjesnom smislu ima uticaja na kvalitet voća i povrća, na bolju obojenost plodova i na njihovu slast.
Elementi u pepelu
Što se tiče zastupljenosti pojedinih elemenata u pepelu, u prvi plan se ističe prisustvo alkalnih i zemnoalkalnih metala (kalcijuma, kalijuma, magnezijuma), koji utiču na regulaciju pH vrjednosti zemljišta, odnosno smanjuju njegovu kiselost.
Odnos N:P:K (azot:fosfor:kalijum) u pepelu je 0:1:3. Pepeo se u zemlju unosi u jesen ili rano proljeće, u vidu sijanja kroz red voćaka (u pojasu od po 25 cm sa obe strane stabla biljke), a zatim se zakopa frezom ili ručno. Važno je napomenuti da se pepeo, kao ni stajsko đubrivo ne stavljaju uz stabljiku biljke, već isključivo u pojasu od 25 cm, da bi ga biljka nakon zakopavanja lakše i potpuno usvojila. Pepeo, najzad, može biti djelotvoran protiv lukove muve, kupusove kile, kao i krompirove zlatice. Neophodno ga je samo prosijati kroz žensku čarapu i posuti po biljci koju želimo zaštititi. Prisustvo pepela u zasadima „tjera“ mrave i puževe iz njega.
Upotreba pepela
Takođe je bitno istaći da pepeo posjeduje moć upijanja pesticida, te se mora napraviti pauza između kultivisanja zemljišta pepelom i tretiranjem pesticidima najmanje 5 dana da bi se postigao pun efekat dejstva zasebno pepela, a zasebno pesticida ukoliko se primjenjuju. Kada je pepeo pomješan sa kompostom, može se upotrebljavati kao malč oko većine voćaka, osim kod maline koja voli kisela zemljišta. Voćke, zavisno od vrste, uglavnom dobro uspjevaju na lagano kiselim zemljištima pa im ne bi trebalo dodavati velike količine pepela. Od malo veće upotrebe pepela koristi bi trebalo da ima vinove loza, a naročito ribizla.
Pepeo se može dodavati u voćnjak direktno na zemljište u količini od 50-150 g/m² uz obaveznu plitku obradu 3-5 cm.
Prije upotrebe pepela , obavezno treba uraditi agrohemijsku analizu zemljišta sa preporukom za đubrenje i primjeniti isključivo pepeo kojem se zna izvor.
Izvor: agrobiznismagazin
PROČITAJTE:
Ove činjenice o tikvicama će vas iznenaditi
Ovo morate znati o uzgoju krastavca
Kako da spriječte pucanje plodova trešnje
