Mlade stabljike povrća su vitalni dio rasta i razvoja biljaka. One osiguravaju prijenos hranjivih materija i vode iz korijena do lista i plodova biljke. Međutim, kada su mlade stabljike nagrižene ili potpuno pregrižene, dolazi do poremećaja u njihovom normalnom funkcioniranju, što može imati ozbiljne posljedice po rast i razvoj biljke te prinos koji se može očekivati. Štetočine koji grizu mlade stabljike povrtarskih biljaka mogu biti različite vrste insekata, od kojih neki su posebno opasni i mogu uzrokovati veliku štetu u vrtu ili na poljima. U ovom tekstu ćemo se fokusirati na jednog posebno opasnog insekta koji je odgovoran za oštećivanje mladih stabljika povrtarskih biljaka i opisati štetnosti koje nastaju nakon napada ovog štetnika.
Dakle, riječ je o popacu (lat. Gryllidae). Popac je insekt koji može nanijeti velike štete biljnom rasadu, mladim biljkama, plodovima i korijenju. Ova štetočina ima nekoliko vrsta koje se međusobno razlikuju po veličini i staništu. Popaci su najaktivniji noću, a za svoju ishranu koriste sve biljne dijelove koji su sočni, ali i larve drugih insekata.
Najviše štete pričinjavaju stepski popac Gryllus desertus i poljski popac Gryllus campestris, čije prezimljujuće larve su veoma proždrljive. U periodu dopunske ishrane, koji traje od 20 do 30 dana, pričinjavaju velike štete mladim biljkama u početnim fazama razvoja. Popac najčešće napada žitarice, povrće, repe, jagode, suncokret, lan, duvan, dinje, pasulj, grašak, mrkvu, cveklu, krompir, kupus, paradajz i papriku.
Popac takođe nanosi štete i u voćnjacima, gdje se hrani plodovima jabuke, trešnje, plodovima jagode, kao i u vinogradima gdje se osim plodovima, hrani i mladim korijenjem, što je najopasnije u mladom vinogradu.
Ipak najveće štete nanosi u povrtarskoj proizvodnji gdje pregrize mlade biljke, jede kotiledone i mlade listove, što dovodi do uništenja rasada ili velikih oštećenja.
Postoje različiti načini za uništavanje popca. U rano proljeće, kada su larve zbog hladnoće veoma spore, idealno je vrijeme za njihovo mehaničko uništenje, odnosno sakupljanje. Proljećnom pripremom zemljišta, oranjem i drugim mašinskim procesima, uništavaju se larve koje se obično sakrivaju pod grumenjem zemljišta. Ptice i ježevi su veliki neprijatelji popaca i zato ih je poželjno puštati i nastanjivati na zemljište gde ima popaca. U aprilu i maju dobro je obilno zaliti zemljište, nakon čega popci bježe i kreću u potragu za suvljim površinama. Postavljanje mamaca u vidu kuvanog zrna žita, kukuruza, ječma u male posude zajedno sa ostacima zemljišta privućiće popce, koje je lako dalje ukloniti.
Pored mehaničkih vidova uništavanja, postoji i hemijski način primenom odgovarajućih insekticida.
Međutim, upotreba insekticida može biti štetna po okolinu i druge organizme, te se preporučuje da se koristi samo kao posljednja opcija nakon što su isprobani svi drugi načini borbe protiv popca. Ako je potrebno koristiti insekticide, preporučuje se da se pridržavate uputa za upotrebu proizvoda i da se koristi samo na odobrenim načinima kako bi se smanjio uticaj na okolinu.
Važno je imati na umu da su popci veoma prilagodljivi i da će se vjerovatno vratiti čak i nakon uspješne borbe protiv njih. Stoga, preventivne mjere kao što su redovna kontrola stanja biljaka i provjera prisutnosti popca te primjena metoda borbe u ranim fazama mogu biti ključne u sprječavanju štete od popca.
