Da sljedeće godine tokom juna, jula i avgusta, naše trpeze ne oskudijevaju u crnom luku, treba misliti već ovog ljeta. Tačnije, sada je vrijeme da se obavi sjetva zimskog luka. Specifičnost ove proizvodnje ogleda se u vremenu sjetve i gajenju sorti selekcionisanih za ove svrhe.
Sjetva zimskog luka započinje izborom parcele i predusjeva. Dobri predusjevi su sve vrste koje rano oslobađaju parcelu da bi bilo dovoljno vremena za osnovu obradu i predsjetvenu pripremu. Luk ne treba sijati na zakorovljene parcele, bez obzira na predusjev, a treba voditi računa i o plodoredu.
Na istoj parceli može da se gaji tek posle četiri-pet godina. Odgovaraju mu strukturna, srednje laka, srednje teška i plodna zemljišta. Pošto se najveći dio korijena nalazi na dubini nešto više od deset centimetara, potrebno je da taj sloj bude rastresit.
Ore se čim se skine predhodni usjev, na dubinu 20-25 centimetara i zemlja dobro usitni. To je preduslov za brzo i ujednačeno nicanje.
Jedna od specifičnosti ove proizvodnje je vrijeme sjetve. Ono određuje u kojij će fazi biljke ući u zimu i kako će prezimiti. U našim agroekološkim uslovima zimski lukovi se siju od 25. avgusta do 10. septembra, na dubinu od 1,5 do 2 centimetra, u četvororedne trake s razmakom između traka 50-60, a između redova 20-25 cm, ili na rastojanju 50×3 cm.
Kako poslije sjetve rijetko kada padne kiša, potrebno je parcelu zaliti s 10-15 milimetara. Navodnjavanje je obavezno jer je do zime kratak period a mlade biljke treba spremne da dočekaju niske temperature.
Prve zrele glavice zimskog luka već u maju
Sve sorte i hibridi zimskih lukova pripadaju grupi slatkih lukova. Imaju povećan sadržaj šećera u odnosu na eterična ulja, sočnu lukovicu i daju visok prinos. Međutim, kratko se čuvaju i moraju se potrošiti ubrzo posle vađenja.
Među ovim lukovima za vađenje polovinom maja pristižu sorte „aldobo“ i „keep wwell“ koje imaju pljosnato okrugle lukovice žute boje, teške do 120 grama. Nešto kasnije sazrijeva „cadix F 1“ a sredinom juna i „alix“ i „radar“ koje imaju nešto teže lukovice. Krajem juna vadi se «tisa» čija lukovica teži oko 200 grama.
Sprečiti nicanje korova i pojavu plamenjače
Suzbijanje korova je značajna mjera u proizvodnji luka. S njom se počinje prije setve a završava neposredno pred nicanje. Pošto je period od skidanja predusjeva do sjetve kratak, za luk se bira nezakorovljena parcela.
Plamenjača je najčešća bolest luka, bez obzira na vrijeme sjetve. U našim klimatskim uslovima javlja se već početkom maja i zimske lukove zaražava pred kraj njihove vegetacije. Prepoznaje se po blijedožutim flekama i sivoj navlaci na listovima.
Oni se suše a lukovice trule i propadaju. Kada je zaraza slabija proces trulenja se nastavlja tokom kratkog vremena čuvanja. Biljke, na kojima se otkriju znaci zaraze, prskaju se fungicidima kratke karence.
Od štetočina, ako su dani suvi i topli, već u jesenjem periodu, aktivne su lukova muva i lukova buva. Pri izboru insekticida treba biti obazriv, štititi samo usev iz kojeg će se će se povrće vaditi tek na proleće.
