Za hranidbu svinja u tovu obično služe dvije smjese. U prvome razdoblju tova (od 25 do 60 kg) daje se smjesa sa 16% bjelančevina, a kasnije (od 60 do 100 kg) smjesa sa 14% bjelančevina.
Osnovni je energetski izvor u smjesama najčešće kukuruz, a osnovni je izvor bjelančevina sojina sačma. Sastav obroka za svinje ne bi trebao biti stalan, već bi se trebao mijenjati, ovisno o cijeni sirovina i tovnih svinja na tržištu.
U tome veliko značenje treba imati primjena računala u oblikovanju optimalnog obroka. U tovu svinja može se koristit suva ili vlažna hrana. Nisu utvrđene bitne razlike u pogledu proizvodnosti svinja, s obzirom na “suhu” ili “vlažnu” hranidbu. Vlažna hranidba ima prednost, ako je u blizini tovilišta izvor nekoga nusproizvoda (sirutka, klaonički otpaci i dr.). Nedostatak “vlažne” hranidbe potreba je izgradnje obora odgovarajućeg oblika i dimenzija, jer svakoj svinji treba osigurati najmanje 35 cm dužine valova. Osim toga, pod u stajama s “vlažnom” hranidbom je vlažniji, što nepovoljno utiče na mikroklimu u stajama.
Pročitajte: Prihrana prasadi u dojnom periodu – Kad i kako je započeti?
Omjer vode i krmne smjese može biti 2:1, 2,5:1 i 3:1, bez bitne razlike na proizvodne učinke. Također, nisu utvrđene razlike ako se hrana miješa s toplom ili hladnom vodom. Suva se hrana može davati u automatskim hranilicama, valovima ili na podu. Pri hranidbi svinja s poda, utrošak hrane za kilogram prirasta je veći (za šest posto i više), a prirasti su manji. Prednost hranidbe svinja s poda je u mogućnosti držanja većega broja svinja u oboru, u jeftinijoj izgradnji tovilišta te manjoj potrebi za radnom snagom (nepotrebno čišćenje valova).
