Šeboj ili romanija kako se u narodu zove, u vrt unosi šarenilo i miris ljubičica. Gaji se u vrtovima kao baštenska biljka, niže sorte u kamenjaru, žardinjeri ili na vrtnoj gredici u kombinaciji sa jednogodišnjim i dvogodišnjim cvijećem, a više sorte su prikladne za sađenje u grupama i kao rezano cvijeće.
Njega šeboja je veoma laka
Najviše se gaje dvije sorte šeboja, u obliku grma, jako razgranati i velikocvjetni koji cvijeta na samo jednoj cvjetnoj stabljici. Velikocvjetnom šeboju odgovara sunčano mjesto i najbolje vrtno zemljište, dok grmolik nije zahtjevan i odgovara mu svako vrtno zemljište i sunčan položaj.
Kada je zemljište plodno i glinovito, šeboj može da bude na istom mjestu do četiri godine.
Šeboj podnosi kraće suše, a tokom ljeta se zaliva umjereno.
Kako bi se podstakao rast šeboja prihranjuje se u proljeće, prije cvjetanja.
Da bi se podstakao rast bočnih izdanaka i bogatije cvjetanje, mladim biljkama se otkidaju vrhovi.
Šeboj se razmnožava sjemenom i uspješno se i sam zasijava. Sjeme zadržava klijavost tri do četiri godine, a sije od maja do jula. Pikiranje se obavlja poslije tri nedjelje direktno u saksije veličine 10 cm, a na stalno mjesto se sadi u oktobru, 20 kom/m2 u naizmjeničnom rasporedu. Ako se sije početkom juna može da cvjeta u septembru, a kada se sije u avgustu od marta. Razmnožava se i zelenim reznicama, dugim oko 10 cm, koje se uzimaju ljeti.
Proljećni šeboj je dvogodišnja biljka, koja se jedne godine sije, niče, rasađuje, a cvjeta naredne godine. Ljetni šeboj kada se posije cvjeta iste godine, cijelo ljeto do kasno u jesen.
