Savjeti za uzgoj bazge/zove

Samonikla bazga najčešće raste uz rubove šuma i u blizini naselja. Uzgoj bazge započeo je u SAD-u i proširio se u Europu, ponajviše u Dansku, Njemačku, Austriju, Mađarsku i Sloveniju. Životni vijek samonikle bazge (zove) je 40, a uzgojene tek dvadesetak godina.

Grm ili slabio bazge visoko je 3-10 metara. Kora je izbrazdana, u donjem dijelu svijetlosmeđa, a u višim dijelovima sivo-bijela. Na presjeku grana uočava se bijela srčika. List čini 5-7 ovalnih liski koje su po rubu nazubljene. Cvjetovi su bijele do svijetložute boje, skupljeni u plosnati cvat promjera 20 cm. Iz cvjetova se razvijaju crni plodovi koji sazrijevaju u rujnu.

Hemijski sastav i upotreba

Bazga se odavno upotrebljava kao hrana i lijek. Čaj od cvijeta bazge koristi se u narodnoj medicini protiv prehlade, dok sc čaj od listova bazge koristi za izlučivanje mokraće i tekućine iz lijela. Zreli plodovi sadrže vitamine A-1, B, B-l, B-2 i C, kiseline, gorke materije, šećer i minerale i upotrebljavaju se kao dodaci hrani za poboljšanje boje. Nezreli plodovi zove su otrovni. Pekmez od plodova zove je vrlo ukusna prehrambena namirnica i dobro je sredstvo za pražnjenje crijeva.

Uslovi uzgoja

Klima – Zova uspijeva u područjima s prosječnom mjesečnom temperaturom u oktobru 7 – 15 °C. lako se samonikla bazga ili zova može naći i na 1500 m nadmorske visine, plodovi uzgojene bazge obično ne dozrijevaju iznad 700 m. Bazga je otporna na niske temperature, a u stanju mirovanja može izdržati i na -29 °C. Ne smetaju joj proljetni mrazevi jer cvjeta dosta kasno, ali zahtijeva puno vlage pa ju je najbolje uzgajati u područjima s više od 700 mm oborina.

Tlo – Bazga je prilagodljiva biljka, ali najviše joj odgovaraju lakša, plodna tla bogata dušikom i blago kisele do neutralne reakcije (pH od 5,5 do 7,0). Ne odgovaraju joj močvarna tla siromašna kiseonikom.

Uzgoj

Plodored – Bazga se kao višegodišnja kultura ne uzgaja u plodoredu.
Obrada tla – S obzirom na to da korijen bazge prodire 10-20 cm duboko u tlo, oranje treba obaviti na 40 cm tokom avgusta i potom ostaviti tlo da se slegne. Prije sadnje treba obavili tanjuranje.

Đubrenje – Kako je bazga višegodišnja kultura, obavezno treba kontrolirati plodnost tla. Ako je sadržaj fosfora i kalijuma u tlu nizak, potrebno je melioracijsko gnojenje. Sadržaj fosfora trebao bi biti 15-20 mg/100 g tla, a kalija 25 mg/100 g tla. Gnojidba ovisi o sorti i uslovima uzgoja. Godišnje se obično primjenjuje 400-800 kg/ha mineralnog NPK gnojiva. U jesen se primjenjuje PK gnojivo, a azot dva puta tokom vegetacije; polovina ukupne količine početkom proljeća, a druga polovina početkom ljeta, nakon cvatnje. U prosječnim uslovima uzgoja godišnje je potrebno 50 – 80 kg/ha azota. Bazga dobro podnosi i organska gnojiva pa ih treba primjenjivati kad god je to moguće.

Razmnožavanje

Bazga se može razmnožavati sjemenom (generativno) i reznicama (vegetativno). Na većim se površinama primjenjuje vegetativno razmnožavanje zelenim, poluzrelim i najčešće zrelim reznicama. Reznice se dobivaju rezanjem jednogodišnjih zdravih biljaka u fazi mirovanja na dužinu od 20 cm. Reznice se do sadnje čuvaju umotane u crnu foliju na temperaturi od 0 °C. Sadnja se obavlja u proljeće. Reznice se sade tako da na površini ostane jedan par pupova. Nakon desetak dana počinje se razvijati korijenje.

Proizvodnja presadnica – Za dobivanje presadnica potrebne su najmanje dvije godine. Jednogodišnje presadnice nisu dobre jer prebrzo razvijaju krošnju, a puno slabije korijen. Za proizvodnju su bolja lakša, pjeskovito ilovasta tla. Za brzi razvoj prcsadnica potrebno je osigurati dovoljno vlage u tlu i uništiti korove. U prvoj se godini vegetacije u rast pušta samo jedna, najbolje razvijena mladica. Druge se godine najbolje razvijeni izboj skrati na visinu od 100 cm, a svi ostali odstrane.

Sorte bazge

Na sortnoj listi Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo nalazi se samo austrijska sorta HASCHBERG. Razvija bujnu krošnju koja doseže visinu i do 2 m. Ova se sorta može uzgajati i na manje plodnim tlima i vrlo je pogodna za berbu cvijeta i ploda.

Sadnja bazge može se obaviti u jesen ili u proljeće. Za bolji razvoj korijena pogodnija je jesenska sadnja. Nakon pripreme tla, presadnice se sade u rupe i zavežu za potporanj. Korijen presadnica zatrpa se sipkom zemljom i dobro stisne. Nakon sadnje treba obaviti gnojidbu zrelim stajskim gnojem ili kompostom. Sadnja se obavlja na razmaku 4 x 5 m ili 5 x 6 m, što znači da je za površinu od 1 ha potrebno 330 – 500 presadnica.

Oblikovanje stabla

Stablo treba oblikovati već u prvoj godini uzgoja, što znači da izboje, koji će činiti osnovu krošnje, treba skratiti na dva internodija. Razvijati treba najviše 4-6 mladica. Sve ostale mladice, posebno one koje izbijaju iz debla treba odstraniti čim narastu 10 – 15 cm. U proljeće sljedeće godine skraćuju se vrhovi ostavljenih izboja za 20 % i odstranjuju novonastali izboji iz prve vegetacije. Tokom druge vegetacije na isti način treba uzgojiti novih 4-7 mladica. Na početku treće godine uzgoja odstranjuju se svi izboji koji su rodili prethodnih godina, a ostavljaju se samo novi (jednogodišnji) koji su se razvili na dvogodišnjim granama. Grane iza izboja treba odrezati. Samo iznimno, kada nema dovoljno jednogodišnjih izboja, treba ostaviti i dvogodišnje grane. U trećoj godini pa nadalje počinje redovita rezidba, pri čemu treba paziti da se ne ostavi previše izboja jer može opasti kvaliteta plodova zbog slabe osvijetljenosti i pojave gljivičnih bolesti.

Njega

Prvih nekoliko godina uzgoja tlo treba plitko obrađivati kako bi se sačuvala vlažnost i tlo održavalo čisto od korova. U područjima s više oborina, međuredni se prostor može zatravniti. Travu treba redovno kositi i nakon košnje ostaviti na površini. U sušnim područjima treba redovno i plitko obrađivati međuredni prostor.

Zaštita od bolesti i štetnika – Bazgu ne napadaju ekonomski značajni štetnici i bolesti pa je pogodna za ekološku proizvodnju. Susjedne zemlje, Austrija i Mađarska, koje imaju iskustva u uzgoju bazge, od bolesti navode sušenje cvjetne osi i trulež plodova. Pojedine biljke napadaju lisne uši, a zabilježeno je 20 vrsta ptica koje se hrane plodovima bazge. Opasna može biti i crvena koprivina grinja.

Berba

Cvijet, tj. cvat bazge bere se u maju. Berba se obavlja ručno, pomoću makaza, po suvom vremenu. Plodovi se beru u sptembru, kada postanu tamnoplave boje. Zbog produžene cvatnje plodovi ne dozrijevaju istovremeno pa se berba obavlja višekratno. Nezreli plodovi se ne smiju brati jer sadrže otrovni glikozid sambunigrin. Prije prerade od plodova se moraju odvojiti peteljke jer one također sadrže sambunigrin i gorke tvari.

Prosječni prinos je 15-20 t/ha.