Sa lijepim vremenom zaljubljenici u biljke koje se koriste u ishrani kreću u prirodu kako bi ubrali one za koje misle da su ljekovite i jestive, a ujedno otkidaju grane određenih drveća zbog dekoracije prostora. Dešava se da pogriješe i uberu „lažne” biljke, koje mogu da budu i otrovne zbog čega završe u ordinaciji ljekara.
Treba znati da sve biljke koje se svrstavaju u otrovne nemaju podjednak stepen toksičnosti, što zavisi od vrste i intenziteta aktivnih materija biljke. Kada se progutaju veoma otrovne biljke, izazivaju teška trovanja koja, ako se ne ukaže pomoć, mogu da dovedu i do smrti. Na sreću, mnogo je više biljaka koje sadrže otrovne sastojke koji su, ipak, manje toksični pa su i one manje opasne. Trovanja su najčešća u proljeće i ljeto, kada mogu biti i masovna.
Ljudi treba da znaju da je na primjer drvo tise cijelo otrovno, dok cvijet bagrema nije toksičan, ali otrovnih sastojaka ima u celoj biljci.
– Do trovanja najčešće dolazi slučajno, iz neopreznosti ili neznanja, zamijenom neotrovnih biljaka sa onima koje su toksične. Simptomi trovanja zavise od vrste biljke. Najčešće tegobe su mučnina, bolovi u želucu, povraćanje, nakon čega, usled izbacivanja sadržaja, dolazi do olakšanja. U težim slučajevima simptomi su različiti u zavisnosti o kojim se sastojcima radi. Pored gastrointestinalnih poremećaja može doći do otežanog disanja, vrtoglavice i mnogih drugih tegoba. Potrebno je potražiti ljekarsku pomoć – dodaje dr Vučinić.
Ona napominje da se ljudi u želji da se hrane zdravo pribegavaju ishrani kojoj dodaju samoniklo bilje. Ali, mogu da pogreše tako što će zamijeniti pravu biljku lažnom.
Jedan od primjera je biljka mrazovac, koji se smatra i biljnim arsenikom. Mrazovac se često zamijeni sremušem, samoniklom biljkom, lukovicom širokih, jestivih listova, blagog ali prepoznatljivog mirisa na luk. Zato se ne savjetuje da se bere bez dobrog znanja. Mrazovac sadrži antimitotik koji blokira mitoze sprečavanjem sinteze DNK. Kada se otruju njihovim konzumiranjem, ljudi prolaze kroz tri faze.
Prvo se javljaju mučnina, povraćanje i proliv, a druga faza se javlja nakon jednog do tri dana i manifestuje se srčanom slabošću, aritmijama, bubrežnom slabošću, oštećenjem jetre, respiratornom insuficijencijom, poremećajima funkcije kostne srži, smanjenjem krvnih loza, posebno leukocita. Treća faza nastupa nakon pet do sedam dana s povećanjem broja leukocita, što znači da se pacijent postepeno oporavlja.
